Roditelji dječaka ranjenog u masakru u "Ribnikaru" iznijeli su detalje na suđenju.
U Višem sudu u Beogradu danas je održan parnični postupak protiv Vladimira i Miljane Kecmanovića, oca i majke dječaka ubice, kao i Osnovne škole "Vladislav Ribnikar" na Vračaru gdje je 3. maja prošle godine dječak ubica ubio devet svojih vršnjaka i radnika obezbjeđenja Dragana Vlahovića.
Ovaj parnični postupak protiv dječaka ubice, njegovih roditelja i vračarske škole podnio je oštećeni dječak (15) koji je teško ranjen u masakru. Na današnjem ročištu roditelji povrijeđenog dječaka ispričali su kroz koju dramu su prošli tog dana, ali i nakon toga.
"Sin me je tog jutra pozvao u 8.45 sati na telefon i rekao: 'Tata ja sam pogođen, dođi po mene!' Tako sam saznao da se nešto dešava, ali nisam znao ni približno da je toliko loše. Kada sam stigao, raspitivao sam se gdje mi je dijete. Išao sam u Klinički centar, a zatim sam otišao u Tiršovu, našao sam gdje mi je dijete", kaže za govornicom otac ranjenog dječaka i dodaje:
"Zatekao sam sina živog. Bio je u sobi sa prijateljem, ali tada nisam razgovarao sa njim jer su inspektori bili oko njega. Bitno je da je živ, tako sam mislio.
Kako je zatim objasnio otac dječaka, njegov sin je imao jednu ranu u butinu.
"Bio je tri dana u bolnici, a zatim je izašao. Pričao sam sa njim o tom danu i rekao mi je: 'Tata on je imao crvene oči, kao đavo! Nikada tako nešto nisam vidio!' Rekao mi je da je sa sobom povukao i dvije drugarice koje bi sigurno bile strijeljane", kaže potresno otac ranjenog dječaka i dodaje:
"Preskakao je svoje krvave i mrtve drugare kako bi preživio i pobjegao.
Kako kaže, njegov sin se od tada nalazi u lošem psihičkom stanju.
"Dugo nije htio da razgovara sa nama. Nije htio ni riječ da prozbori sa svojim drugarima. Bukvalno mu nekad izvlačimo riječi kako bi nešto saznali. Jednom riječju nije dobro. Ima i bolove u butini i oko rane pogotovo kada dolazi promjena vremena. Tada zna da dobaci: 'Evo me ko baba, opet će promjena vremena...' Tako živi. Htio bi da dodam da moj sin od početka ide na grupne i individualne psihoterapije, uzima ljekove za spavanje, ali ne spava. Kada čuje neki šum, petardu skače totalno se izbezumi. Nije pri sebi, svi ga smirujemo, jako je teško da gledaš svoje dijete u tom stanju", kaže on i dodaje:
"Poremjećeno mu je cijelo djetinjstvo. Kada se vozi autobusom i naprimjer vozač naglo zakoči on upamćeno zove mene ili moju suprugu 'da pita šta da radi, da li da izlazi iz prevoza'. U takvom je stanju, nažalost.
Inače, u ovo je jedan od parničnih postupaka koji su protiv roditelja dječaka ubice pokrenuli roditelji ranjene djece iz OŠ Vladislav Ribnikar.