U deceniji nakon Prvog svjetskog rata veliku pažnju javnosti izazavao je ruski emigrant u Parizu doktor Sergej Voronov, koji je objavio da podmlađuje starije muškarce presađujući im testise sa majmuna.
Brzo se ispostavilo da su majmuni skupi, pa se prešlo na kupovinu ove žlijezde od sirotinje, voljne da ostatak života provede sa samo jednim testisom.
Ni Srbija nije ostala mimo svijeta, pa su imućniji starci pohrlili na klinike koje su reklamirale "operacije po metodu Voronova".
"Donori", mladi i zdravi radnici i seljaci, tražili su za jedan svoj testis 10.000 dinara.
Dnevna štampa je tada koštala jedan dinar, pa ispada da bi to danas koštalo nešto manje od tri hilajde eura.
Štampa nije štedila riječi hvale: "Dejstvo unesene žlijezde tako je veliko da se operisani podmladi u potpunom smislu te riječi", što je bio fin način da se kaže da vraća seksualnu moć.
Vojni lekar na službi u Novom Sadu dr Branko Manojlović rešio je da testise sa mrtvog čovjeka presadi živima. Danas je uzimanje organa za transplantaciju sa umrlih uobičajena praksa, ali 1929. godine, bar sa testisima, to niko na svijetu nije radio.
Desilo se da je početkom septembra 1929. godine vojnik Hasan Miftar Jusufović čekao izvršenje smrtne kazne zbog ubistva trojice svojih oficira. Preko vojnog hodže, dr Manojlović je od osuđenika dobio pristanak za svoj naum. Jusufović je 7. septembra u pola šest streljan, a dok je plotun još odjekivao doktor je uskočio u raku duboku dva metra da službeno konstatuje smrt.
Iskoristio je priliku da brzo odsiječe tesiste i u posudi sa toplom slanom vodom, autom ih preveze sa Petrovaradina do centra Novog Sada, u privatnu kliniku dr Slobodana Uzelca.
Uzelac, koji je već radio operacije "po sistemu Voronova", za to vrijeme pripremio je dva pacijenta voljna da učestvuju u eksperimentu: 73-godišnji nosač "nije imao ništa protiv da se podmladi i poduži radni vijek", a 65-godišnji ruski emigrant, osiromašeni pukovnik carske vojske, imao je dvadeset godina mlađu ženu...
Već sutradan dnevni list "Vrijeme" objavio je opsežan izvještaj o operaciji... i tako je počeo jedanod većih skandala u našoj medicini, koji je morao da bude okončan na sudu.
Dr Branko Manojlović, naime, bio je vođen željom da da doprinos nauci, i u dogovorima sa dr Uzelcem insistirao je da operacija bude tajna sve dok o njoj ne izvjeste stručnu javnost na nekom medicinskom kongresu.
Dr Uzelac, opet, u ovoj operaciji video je lijep način da reklamira svoju kliniku, pa je već 8. marta zabranio dr Manojlovću ulazak na kliniku.
Novosadski i beogradski ljekari, možda i iz konkurentskih pobuda, napali su dr Uzelca, na šta je ovaj odgovorio tužbama za klevetu.
Dr Uzelca su fašisti ubili pred klinikom, u bijelo, mantilu, u zloglasnoj Novosadskoj raciji 1942. Dr Manojlović je morao da napusti vojsku. Preselio u se u Sremsku Kamenicu i tu dokazao kao vrstan ljekar opšte prakse, a u socijalizmu je dobio visoko odlikovanje za svoj zdrvstveni rad.
Od "sistema Voronov" brzo se odustalo.