Na listu čekanja stavljen je 22. januara. Nije dugo bio - 6. aprila stiže poziv, sjutradan u podne počela je desetočasovna operacija. Šef tima je dr Reni Vamos Ferenc, koji se usavršavao u AKH.
Vencislav Lilić čudo je od čovjeka! Čudo je što je uopšte bio živ do 41. godine s retkim oblikom retke bolesti koja uglavnom ubija do 25. godine života. Čudo je što je živeo punim plućima, a pluća praktično nije ni imao, kao ni izglede da dočeka nova! Ali, čudo se desilo - mimo svih najgorih prognoza, zakona i sila, postao je prvi stranac kome je Mađarska dala i transplantirala pluća! Doduše, za to je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić direktno pozvao mađarskog premijera Viktora Orbana. I odmah nakon operacije čudesni Vencislav dohvatio se faktura, pa sad iz bolničkog kreveta u Budimpešti vodi firmu u Srbiji!
Ovaj fenomen od čovjeka iz Velikog Izvora kraj Zaječara od malih nogu je aktivan na svim poljima - u fudbalu, košarci, folkloru... Prvu upalu pluća, koja nikoga ne brine, dobija sa 15 godina. Sve teže diše, ali studira i pravo, radi kao trgovački putnik. I sve do pune 33. godine ima pogrešnu dijagnozu - hronična opstruktivna bolest pluća. Tek te 2016. u Beogradu je saznao da ima cističnu fibrozu (CF)! I to rijedak oblik ove retke bolesti. Pod hitno su mu potrebna nova pluća. Srbija ne radi transplantacije, a nije ni u Evrotransplantu. Sva vrata su zatvorena.
Na to baksuz je da se bijes čuvene bečke AKH klinike slomi baš na njemu - odbijaju ga za transplantaciju jer su dotad dali šest pluća srpskim državljanima, a zauzvrat nijedna nisu dobili. Ipak, uspijeva da dogovori transplantaciju u Milanu! Ali počinje kovid i sve propada. Da zlo bude veće, stiže najsavremenija terapija - "trikafta", koja glavu spasava u 90 odsto slučajeva, a Vencislav je u onih 10 odsto beznadežnih. Za sve te godine čekanja kapacitet pluća mu pada na 18 odsto. Čeka sudnji dan. Spasa mu nema. Ali ne miruje!
"Kad sam otkrio da imam CF, morao sam da napustim posao, ali sam ubrzo pokrenuo sopstveni sa suprugom. Otvorili smo 10 marketa. I svaki sam obilazio autom. Iako 300 metara pješke nisam mogao da pređem! Međutim, početkom 2023. kreće strašno pogoršanje, liježem na intenzivnu negu Klinike za pulmologiju UKC Srbije. Šaljem dokumenta u 30 centara u Evropi - ništa! I tad mi divna Milica Perić, predsjednica Udruženja za pomoć i podršku osobama sa cističnom fibrozom, govori da možda može da me ušlepa uz jednu curu koju su uspeli da pošalju u Mađarsku. Devojka je bila u komi, nažalost, preminula je po dolasku u Budimpeštu" - priča za Kurir Vencislav i dodaje:
"Možda do sada ne bih ni bio živ, a svakako ne bih imao pluća da kabinet predsjednika Vučića nije kontaktirao s kabinetom Viktora Orbana i založio se za mene. Znam i da je supruga predsjednika Tamara Vučić sve vrijeme aktivno učestvovala. Neizmjerno sam zahvalan i prof. dr Sanji Radojević Škodrić, direktorki RFZO, i Danici Lukić, šefici Odseka RFZO za liječenje u inostranstvu, koje su odmah rekle da država sve finansira. Danica je pomagala čak i u ponoć, sa odmora.
Državna klinika za onkologiju u Budimpešti, gdje rade i transplantacije, ističe Vencislav, odmah je vidjela da je dobar kandidat - hoda, nije vezan za krevet, dobri su mu kilaža, visina, nema brojne druge bolesti koje idu uz CF.
"Ali idu u sitna crijevca. Tražili su i koje su vakcine primili svi ukućani - ćerkice, supruga, majka, baba. Kad smo sve sitnice ispunili, potpisao sam pristanak, jer se znalo da mogu i umrijeti tokom transplantacije. Svakako sam bio na korak od smrti. Dileme nije bilo" - kazuje.
Na listu čekanja stavljen je 22. januara. Nije dugo bio - 6. aprila stiže poziv, sjutradan u podne počela je desetočasovna operacija. Šef tima je dr Reni Vamos Ferenc, koji se usavršavao u AKH.
"I malo pošto je završio transplantaciju, dr Ferenc je došao da me vidi, a ja mu predložim da igramo fudbal! Već drugi dan sam ustao, a treći hodao. U sledećoj viziti donio mi je loptu! I rekao da sam bio kandidat u kog je najviše sumnjao, a na sve to sam prvi stranac u istoriji u Mađarske kome je urađena transpantacija pluća, a da sam upravo ja najviše napredovao i ispao najbolji. Sve je super, izvrsno se osjećam. I kad sam dotakao dno, vjerovao sam da će sve biti dobro. Kod mene nema prepreka, nema da nešto ne mogu!".
Evo i dokaza!
"Već 16. aprila, samo devet dana nakon transplantacije, opet sam uzeo da vodim fakture naše firme. I poslovi mi odlično idu. Iz bolnice se i dalje bavim fudbalskim klubom Veliki Izvor, u čijoj sam upravi. Prvi smo na tabeli okružne lige Zaječar" - smije se Vencislav, pa šalje i sliku metarske trake pune lekova - terapija samo za jedan dan!
Dvije nedelje nakon transplantacije prešao je u drugu bolnicu, na rehabilitaciju, a juče je i izašao u apartman u Budimpešti, koji mu daje SPC. Tu će ostati šest mjeseci, kontrole su na svake dvije nedelje. "Mama je došla da mi kuva, poseban režim imam, ne smijem šećer, so, ulje..."
Čim se vrati kući, a već su mu doktori odobrili, sijlede tri stvari.
"Ponovo ću na folklor i basket, a i sa starijom ćerkicom, koja je drugi razred, na kampovanje" - neuništiv je Vencislav.