Anđelko Aćimović uoči godišnjice nezapamćenog masakra koji se 3. maja 2023. godine dogodio u osnovnoj školi na Vračaru, otovrio je dušu za Kurir i u emotivnoj ispovijesti govorio o svojoj mezimici
"Svako drvo i putić u ovom parku podsjeća na naše uspomene koje nikada ne želim da zaboravim", kaže Anđelko Aćimović, otac Angeline Aćimović (13), učenice VII/2 OŠ "Vladislav Ribnikar" u Beogradu, koju je ubio drug iz odeljenja 3. maja prošle godine.
Sa Angelininim tatom razgovarali smo u parku u Resavskoj ulici, gdje je Angelina najviše voljela da se igra sa svojom porodicom, a uoči godišnjice masakra u kom je dječak ubio devetoro djece i čuvara škole, a ranio pet učenika i nastavnicu istorije. Angelina je od teških povreda koje je zadobila u svojoj školskoj klupi preminula 12 dana kasnije u bolnici.
Voljela je ovo mesto
"U ovom parku smo dosta vremena provodili. Ovdje je ona naučila da vozi bicikl. U ovom ćošku, prema Nemanjinoj ulici, ja sam pokušavao da joj objasnim sve, da ne gleda u pod, da gleda kuda vozi, šta da radi sa rukama, nogama, sa volanom, sve sam joj pomno objašnjavao. Dok sam se ja okrenuo da sa suprugom kratko porazgovaram, ona je za 10 minuta krenula da vozi sama. Za mene je to bilo čudo, a njoj je sve to uvijek bilo lako. Na mjestu gdje je sada ovo igralište, bilo je malo drugačije, zagrađeno, i tu smo voljeli da dođemo da se igramo. Oko igrališta je bila jedna ogradica širine oko pet santimetara, a ona i njena sestra Marija stalno su se takmičile ko će brže da prođe taj krug. Dešavalo se i da padnu, ali uvježbale su se i bilo je lijepo gledati ih tako, srećne. Ona je voljela ovo mjesto, a meni sada ovdje ostaju uspomene na nju i vrijeme provedeno sa njom" - kaže nam Angelinin tata.
On kaže i da mu je žao što sada ne možemo da znamo gdje bi je život odveo, ali da je bila kreativna i uporna i da je mogla sve.
"Angelinine ambicije su uvijek bile konkretne, visoki ciljevi, ali realni. Bila je talentovana i za unutrašnji enterijer, maštala je to da studira, onda i modu u Francunskoj. Bavila se i umjetnošću, pravila je razne vrste nakita, torbe, uradila je i svoj logo koji nam je ostavila, a koji danas koristimo. I nauka joj je bila interesantna. Gdje bi nju život odveo mi to ne znamo, ali suština njena je bila da nikada nije imala želju da se ističe, ali je u svim oblastima bila u samom vrhu. Uvijek je bila vrlo racionalna u razmišljanjima, mi to u kući dobro znamo, da je bila i diplomata, njeno mišljenje je bilo zrelo, mnogo više nego što se očekuje od nekoga njenog uzrasta. Mi nemamo pravo ništa drugo da radimo, nego da nastavimo onako kako je ona to radila. Njena je želja bila da se svakome pomogne i mi ćemo tako i nastaviti" - kaže Aćimović
Humanitarna fondacija
Njegujemo kulturu sjećanja na djecu
Angelinina porodica zajedno sa prijateljima, porodicama iz Dubone i Malog Orašja, porodicama Popović i Milošević iz "Ribnikara", kao i porodicom ubijenog dječaka Andreja Simića iz Niške Banje, osnovala je humanitarnu fondaciju "Angelina" koja postoji da nastavi i podrži Angelinine snove koji su iznenada prekinuti.
"Uvijek nam je bio cilj da pomažemo drugima, Angelina je bila takva, i mi sada živimo njene snove i radimo ono što bi ona, da je živa, radila. To je osnovni motiv kako mi gledamo svoj život, do kraja, dok smo živi. Kad sam prvi put u javnosti rekao da je ona, između ostalog, pravila skice haljina, idući u jednu školicu mode, poželio sam da se javi bar jedan kreator koji bi oživio jednu skicu, da bude onako za nas. Međutim, javilo se 45 kreatora, bukvalno svi iz Srbije. Tako smo smislili tri akcije, od kojih su dvije prošle, a treća je u toku. U okviru fondacije imamo ciljeve koji su zacrtani, a kao osnovni cilj je da pokušamo da se ovakve tragedije ne dešavaju, da učinimo sve što je u našoj moći. Njegujemo kulturu sjećanja na Angelinu i svu ostalu decu, razumijući uzroke ovih tragedija, a to su vaspitanje u porodici i destruktivni uticaj interneta, tj. društvenih mreža" - kaže Aćimović.
"Sada radimo maturske haljine za djecu iz domova bez roditeljskog staranja i to nam je važno. Haljine se već rade, biće jedna upriličena manifestacija poput neke revije za njih, gdje će učestvovati i devojčice iz VIII/2, Angelininog odeljenja, zajedno sa djecom iz domova. Događaj će biti u TC "Galerija", u njihovoj organizaciji. Tu nam je potrebna pomoć ljudi koji se bave obućom. Mi ćemo dati haljine, a značila bi nam pomoć, da se javi ko je u prilici da donira cipele, kako bismo imali sve što je potrebno da toj djeci upotpuni svečanost. Svi koji žele mogu se javiti na mejl fondacijaangelina@gmail.com.
Najteži dani
Od 3. maja, koji će zauvijek ostati upisan u istoriju Srbije kao najteži dan za čitavo društvo, Angelina je živjela još 12 dana, a njeni najmiliji imali su 12 dana borbe i nade.
"Često razmišljamo da li je to nama bila nagrada ili je to bio dio sudbine i Božije promisli da mi treba i to da preživimo. Povrede su bile takve da ona nije imala šansu da preživi i to nam je rečeno, ali bili smo uz nju nonstop, čekajući neko čudo i da uradimo sve što je bilo u našoj moći da doprinesemo da se to čudo desi, da ona ostane u životu, pa u bilo kom stanju. Tih 12 dana je bio i poklon, jer smo imali priliku da joj pričamo pričice, da razgovaramo, da se molimo... Možda nam je to značilo, da živimo u toj nadi, a sa druge strane, jako je bilo teško gledati svoje dijete koje praktično nije živo. Ti dani ostaće nam uvijek urezani kao najteži" - kaže otac djevojčice i objašnjava da sve porodice nastavljaju da preživljavaju najteže dane, ali da se trude da njihova djeca žive kroz njih i svoje najbliže.
Dječak koji je počinio zločin krivično je neodgovoran, a njegovim roditeljima se sudi u krivičnom postupku u Višem sudu u Beogradu. Njegov otac je optužen jer je omogućio djetetu pristup svom oružju i učio ga da istim rukuje, a majka jer je neovlašćeno držala municiju.