Roditelji ubijenog MMA borca Stefana Savića prvi put su javno govorili o tragediji koja je pogodila njihovu porodicu.
MMA borac Stefan Savić ubijen je 25. februara u Beogradu na Dorćolu u Dunavskoj ulici, osumnjičeni za ubistvo su srpski fudbaleri Vasilije Gačević (23) i Marko Daničić (23), otkriveno je da je očuh Gačevića je Dragan Supurović Supa (52), vođa navijača Rada, a roditelji ubijenog MMA borca su prvi put javno govorili o tragediji koja ih je pogodila.
Majku Stefana, Jasminu, je tog 25. februara probudila policija. Noć ranije, njihov sin izašao je u grad, dok su ona i suprug bili kod kuće.
"On je otišao u grad, a suprug i ja smo bili kod kuće. U jednom trenutku, posle pola 1 noću mi se baš slošilo, i u trenutku dok su mi ubadali dijete, ja sam mu poslala poruku: 'Sine, jesi li ponio ključ?'. Nikada mi nije odgovorio. Uvijek sam i njega i ćerku čekala da se vrate iz grada, ali tu noć nisam. Ujutru u 8.15 me je probudila policija. Tada su mi saopštili da su mi ubili dijete", započinje ispovijest.
Nenad, otac ubijenog mladića, rekao je da nisu mogli da shvate šta se dogodilo. Objasnio je pozadinu sukoba.
"Čitav sukob je krenuo maja 2021. godine kada su petorica mladića, od kojih su dvojica sada ubili mog sina, pretukli Stefanovog školskog druga i bacili ga u Savu. Oni su tog mladića toliko tukli da je imaio 14 kopči po glavi. Stefan ga je izvadio iz Save i njima rekao: 'Dobro bre mangupi, vas petorica ubiste njega jednoga'. Njih petorica su onda nasrnuli i na Stefana, jedan ga je udario i pobjegao, a ova četvorica su krenuli dalje, ne znajući da je Stefan u punoj snazi jer je sportista", kaže Nenad.
Jasmina se nadovezuje rečima da je to tada bio prvi pokušaj ubistva. On se, prema njenim riječima, sa njima nije družio.
"Da nije bilo Stefana koji je druga izvukao iz vode, nisam sigurna da bi to ostao samo pokušaj. Oni su tada trebali da kažu: 'Hvala Stefane što si nas spasio robije', ali oni su ga u znak zahvalnosti ubili. To je veliki propust roditelja te djece. Moj sin se nije družio sa njima, on je samo pomogao drugu. Čitav život je samo to i radio, brinuo o drugima. Ovo što su uradili mom sinu, to ne može normalna djeca da urade, to mogu samo bolesnici. Oni nisu ubili jednog čovjeka kada su nam oduzeli Stefana, ubili su mnogo ljudi", dodaje Jasmina.
Nenad navodi da je Stefan prije izvjesnog vremena pokrenuo akciju pomoći jednoj porodici. Ispričao je jednu priču o mladiću sa kojim se Stefan sukobljavao dok su bili djeca.
"Ja nemam potrebu da pričam kakav je bio moj sin da bi neko čuo, nasuprot, tek nakon svega ovoga ja shvatam koliko je moj Stefan zaista bio cijenjen, poštovan i voljen. Kada je Stefan bio mali, u ulici u kojoj živimo je bio jedan dječak koji je njega znao da udari. Kada su porasli, taj mladić se oženio, dobio dvoje djece, ali je nažalost nastradao. Kako je iza njega ostala nedovršena kuća, Stefan je pokrenuo akciju skupljanja pomoći da se njegovoj djeci stave prozori na kući kako se ne bi smrzli. Eto, takav je bio naš Stefan", ističe Nenad.
Majka je govorila o Stefanu i kako su ga drugi gledali i doživljavali. Drugovi su ga obožavali.
"Bio je bolji od svih, bio je najbolji. Bio je pozitivan, vedar, sa najljepšim osmjehom i očima. On je plenio gdje god da se pojavi. Bio je divan. Njegovi drugovi su još dok je bio živ dolazili i pričali nam da je najbolji, a sada samo govore koliko je zaista bio jedinstven. On nije dijelio ljude po nacionalnosti, po vjeri, on ih je dijelio samo na čovjek i nečovjek", podvlači majka ubijenog MMA borca.
Otac Stefana je otkrio kako je on ušao u svijet sporta. Sve je počelo u šestom razredu Osnovne škole.
"U šestom razredu škole ga je maltretirao dvije godine stariji učenik. On je prema Stefanu zaista bio 'tiranin', zbog čega smo mi više puta išli u školu, zvali smo i da dođu roditelji tog dječaka, ali do toga nikako nije došlo. Tada sam ja porazgovarao sa Stefanom i rekao da smo mi uvijek tu za njega, ali da mora da krene da trenira neki sport, odnosno da mora da zna da se odbrani", priseća se Nenad.
Za kraj je otac Stefana Savića govorio o samom zločinu. Otkriva da su svaki dan na groblju i da uvijek neko dolazi.
"On da bi mogao da se bori za višu kategoriju ugoji se dva kilograma i bori se sa čovjekom koji je 30 kilograma teži od njega, takav je bio. Jednom prilikom je zadobio udarac i izgubio meč. On se dok su ga ljekari pregledali svima izvinjavao jer je izneverio Srbiju, najmanje je mislio na sebe. Njegova djevojka nam je pričala, kaže, prije nekih mjesec i po dana je vidio dvojicu muškaraca kako se tuku, on je stao između njih i smirivao ih. Takav je bio. Siguran sam da Stefan nije bježao te noći njih dvojice, siguran sam i da nije bježao od noža, jednostavno, on se zakleo da dokle god predstavlja Srbiju, da će izbjegavati svaki sukob na ulici.
Tražio sam razlog zašto su mi ga oduzeli, ali vjerujte da nema. Nema duga, nema problema. Nema ko da mi kaže jednu lošu riječ. Ovdje nema motiva, ovo je samo obest mladića koji su se i ranije iživljavali. Ovih dana se pitam koga Bog uzima i zašto, zašto baš njega. Pitao sam 'zašto Bože mog sina'.
Na groblju malo dobijem spokoj, malo me popusti bol, ali mi više nismo isti ljudi. Sada smo kao zombi, nekada smo se smijali, šalili, a sada samo preživljavamo. Imam 50 godina, i proletjelo mi je vrijeme, sada, posle svega samo se nadam da će i ovaj ostatak proletjeti. Nema pravde. Ni 20, ni 40 godina Stefana neće vratiti. Postoji više nivoa pravde, jedna je zakonska, druga Božija, treća je karmička…
Veliko su nam zlo nanijeli. Po nekoliko sati smo na groblju, svaki dan. Non-stop neko dolazi pali sveću. Drugovi kupe pastu koju je volio, sendviče, pa dođu na groblje da jedu sa njim", zaključio je Nenad.