U punomoćju od 11. februara 2019. godine, koje je djevojka pokazala na uvid, jasno stoji da je baka "u prisustvu javnog biellježničkog pripravnika svojeručno potpisao/la ovu ispravu".
Djevojka iz Novog Sada jedna je od pet nasljednika imanja od 89.100 metara kvadratnih (8,91 hektara) u Bosni, bogatog šumom. Ili je barem tako mislila do prije nekoliko dana. Tada su joj, kako je ispričala, u Kantonalnoj upravi šumarije pokazali ovlašćenje koje je njen stric dostavio upravi, gdje piše da je njena baka dala saglasnost da "pregovara i proda šumu sa navedene parcele - nekretnine čiji je vlasnik", ovjerenog u cijenjenoj novosadskoj notarskoj kancelariji još 2019. godine. I možda ništa ne bi bilo sporno da baka žene, koja je odlučila da izađe javno sa ovom pričom, nije preminula još 2001. godine u jednoj bolnici u Beogradu.
U punomoćju od 11. februara 2019. godine, koje je djevojka pokazala na uvid, jasno stoji da je baka "u prisustvu javnog bielježničkog pripravnika svojeručno potpisao/la ovu ispravu".
Dodaje se da je identitet podnosioca isprave utvrđen uvidom u ličnu kartu koja je izdata 18. februara 2015. godine u policijskoj stanici u jednom gradu u Vojvodini.
Međutim, uvidom u izvode iz matične knjige umrlih jasno stoji da je baka preminula 2. marta 2001. godine.
Klupko počelo da se odmotava jednim pozivom
Djevojka je godinama znala da je baka bila nasljednica imanja na kome je živjela u mladosti, ali do prije 2019. godine nije bilo riječi o nasljedstvu. Te godine kontaktirao ju je stric iz Bosne i tražio joj "da potpiše neko punomoćje".
Kako priča, do te godine se nikada nije vidjela sa njim, iako je iz priče znala za njega.
"Znaš imamo tamo tu neku šumu, to propada, nema neku vrijednost, daj da mi potpišeš to ovlašćenje da spasem šta mogu da spasem", rekao joj je stric preko telefona na šta je ova djevojka istakla da "ne može ništa da potpiše dok ne vidi šta je to".
Zatim ju je nakon dve nedjelje kontaktirao drugi stric, takođe jedan od nasljednika, koji je živio u Novom Sadu, a preminuo 2022. godine. Tražio joj je da se nađu da mu potpiše punomoć, pa da on to ovjeri.
Kako priča, dogovorili su se da se nađu i tada je opet ponovila da ne želi ništa da potpisuje dok ne vidi o čemu se radi.
"Njemu je krenula u tom trenutku faca da se mijenja", priča ona i na tome se završilo dok joj mjesec dana kasnije nije stigao poziv za ostavinsku raspravu u Bosni.
"Oni nisu mogli ništa tamo jer nisu bili jedini vlasnici", priča ona o trojici stričeva, nasljednicima imanja.
Kako je njen brat pristao da potpiše punomoćje stričevima, ona se u Bosnu uputila sa svojom sestrom gdje su dokazale da su jedine žive vlasnice, pored njihovog brata, bake (uz dokument izvoda iz matične knjige umrlih bake, tetke i oca).
"Prvi put dolazim u posjed šta mi to sve imamo, kvadraturu toga, 89.100 metara kvadratnih, gdje sam ja svjesna da to nije više ni ograda, ni kuća, nego je to sve šuma koja nije sječena preko 100 godina. I meni postaje jasno šta oni u stvari hoće, da to nije mala vrijednost, tek onda odlučujem da ne potpisujem ništa već da se sestra i ja prhvatamo našeg djela...", priča ona.
Dodaje da je trebalo da podjele troškove ostavinske rasprave, ali da to nisu uradili odmah, te da su sestre upisane da se svaka prihvata svog dela.
"Nismo odmah platili, počela je korona i mi nismo mogli da odemo u Bosnu da riješimo plaćanje, niti je stizao ikakav dopis", priča ona.
Nažalost, u aprilu 2022. godine, djevojka doživljava porodičnu tragediju zbog čega se odlazak u Bosnu dalje prolongira. Međutim, onda je treći stric pozvao njihovog brata i klupko počinje da se odmotava.
"Zvao ga je stric iz Tuzle i rekao da je jedan prevario druga dva strica, nasljednike imanja, i da je šuma isječena, prodata i da je on dobio samo 1.100 eura. Kada posložite godine, 2019. godine oni mene zovu da im ja dam ovlašćenje, ne pristajem na to, odlazim u Bosnu, kreće korona, oni su u međuvremenu već kad sam odbila sve krenuli da pribavljaju, lažno ovlašćenje i 2020. godine on kreće da siječe šumu...", priča ona i dodaje da je sječeno i ono što je dozvoljeno od strane šumarske uprave i ono što nije.
Ostavinska rasprava je bila tek u decembru 2019. godine, a prema uvidu u dokumenta koje je ona pokazala, stoji da je stric imao već punomoćje njene bake 11.02.2019. godine. Takođe, zatraženo je da se ugovor ponovo ovjeri od strane stranke u sedmom mjesecu 2020. godine, a u 10. mjesecu je dobijena dozvola za siječu šume.
"Imam isfotokopirane sve otpremnice šta je natovareno na kamione, to je 4 sata trebalo da se fotokopira". Inače, sve je to kako navodi djevojka, postigao uz pomoć četiri ovlašćenja (tri ovlašćenja stričeva i jednog lažnog - njene bake).
Ona vjeruje da su sva trojica stričeva djelovali zajedno, a da je stric koji je živio u Novom Sadu imao najviše udjela s obzirom da je lažno ovlašćenje ovjereno u notarskoj kancelariji u tom gradu, dok je ovlašćenje glasilo na ime strica iz Bosne Đ.J.
Ona priča da u notarskoj kancelariji nisu željeli da joj pokažu original ovjereno punomoćje bez prisustva advokata, a da advokati u Novom Sadu ne žele da idu "protiv kolega".