Slučaj koji je šokirao građane Hrvatske, ali i ljude u širem regionu, desio se početkom oktobra 2006. godine.
Malo ko je mogao da povjeruje da se nešto takvo može dogoditi na našim prostorima. Svi su tragali za djevojkom koja je nestala, ali niko nije mogao ni da pretpostavi, a kamoli da zna, da je ona već šest mjeseci bila sahranjena, i to u tuđem grobu.
Riječ je o Aniti Kulaš, djevojci rođenoj 2. februara 1990. godine u mjestu Dugo selo, nedaleko od Zagreba. Anita je maštala da postane frizerka i voljela je da se druži sa dječacima. Njena najbolja prijateljica bila je Ivana Bertak, koja je bila dvije godine starija od nje.
"Anita je kao tinejdžerka često odlazila kod svojih prijateljica u Zagreb i ostajala tamo po nekoliko dana. U početku je to zbunjivalo njene roditelje, ali budući da se uvijek vraćala kući, roditelji su to tolerisali. Kada je upisala srednju frizersku školu, prestala je sa takvim čestim odlascima, što je obradovalo njene roditelje. Pored redovne nastave, pohađala je i praktičnu nastavu u jednom frizerskom salonu", ispričao je detektiv Braca Zdravković na svom YouTube kanalu pod imenom Agamemnon.
Jednog dana, u jednom kafiću, Ivana je primijetila jednog mladića koji joj je privukao pažnju. Anita joj je rekla da je to njen komšija Štefek. Anita je odlučila da ih upozna. Stjepan Ščančar, rođen 1982. godine, bio je šarmantan mladić, ali nešto povučen i rezervisan, što nije previše privlačilo djevojke. Prema riječima njegovog oca, jedva je naučio čitanje i pisanje, ali majka je tvrdila da je Stjepan izuzetno inteligentan, samo da je uvek bio stidljiv.
Završio je samo osam razreda osnovne škole i iznenadio mnoge kada je izrazio želju da postane grobar, izjavljujući da bi radije birao taj poziv nego da upiše prvi razred srednje škole. Počeo je raditi kao pomoćnik grobara, a kad je napunio 18 godina, dobio je stalno radno mesto.
Nastavak priče o Aniti Kulaš, Ivanu Bertak, i Stjepanu Ščančaru će vam pružiti uvid u događaje koji su potresli javnost i ostavili dubok trag u sjećanju ljudi u Hrvatskoj i šire.
Štefek sve više pravio ljubomorne scene
Štefek je sve više vodio računa o Ivani i ponašao se sve nervoznije. Tokom izlaska s drugaricama, stizale su mu poruke u kojima je insistirao na tome koliko će dugo ostati i kada će krenuti kući.
Ivana mu je odgovarala da ne mora dolaziti po nju i da će se vratiti sa svojim drugaricama. Kada su se vraćale kući i bile blizu autobuske stanice, Štefek je ponovo pozvao, pitajući ih kada će stići kući. Ivana mu je odgovorila da će stići za 15 minuta i da postaje dosadan.
Ivana se vratila kući te večeri, ispunjena srećom i ponosom zbog svog položenog maturskog ispita. Međutim, Štefek je i dalje bio zabrinut i nije prestajao da je zove. Ponašao se sve više nepredvidljivo, pokazujući znakove nepovjerenja prema Ivani i njenim prijateljicama. Kao da je postao opsjednut Anitinom prisutnošću u Ivaninom životu.
Tih dana, Anita je trebala da polaže svoj majstorski ispit. Obavijestila je svoje roditelje da će provesti vikend kod prijateljice u Zagrebu kako bi kupila novi telefon. Nakon što je uspješno položila ispit, planirala je da se vrati kući u 22 časa. Međutim, to veče se svi životi uključeni u ovu priču preokrenuli.
Anita se sastala sa svojim drugaricama u kafiću, slaveći svoj uspjeh. Tokom večeri, Štefek je nastavio da šalje poruke Ivani, pitajući kada će krenuti kući i koliko će ostati vani.
Ivana je ponavljala da ne treba dolaziti po nju i da će se vratiti sa svojim prijateljicama. Kada su napustile kafić i krenule prema autobusu, Štefek je opet zvao, insistirajući na tome kada će stići kući. Ivana ga je odbila, iznervirana njegovim ponašanjem.
Kada se Ivana vratila kući, bila je srećna i ponosna zbog svog uspjeha, ali Štefek je i dalje bio zabrinut i nesiguran. Njegovo ponašanje postajalo je sve više narušeno i nepredvidljivo, dok su znaci njegove opsesije Anitom postajali sve očigledniji. Ova noć je bila prekretnica u priči, a ono što se dogodilo nakon toga ostavilo je dubok trag na svima uključenima u ovu mračnu priču.
Djevojke su komentarisale Štefkovo naporno ponašanje prema Ivani, pretpostavljajući da će Ivanin odnos sa njim najvjerovatnije doći do kraja. Međutim, Ivana je bila svjesna da raskid s Štefekom neće biti lak, jer je on bio patološki zaljubljen u nju. Tada je kod Anite, Ivanine najbolje prijateljice, probuđen zaštitnički osjećaj prema Ivani.
Ubio je pa slao poruke kako ne bi bilo sumnjivo
Na toj kobnoj noći, sve djevojke su izašle iz autobusa, ostavljajući Anitu posljednju stanicu do njene kuće. Kada je Anita izašla, ugledala je Štefeka. Prema njegovoj priči, rekao joj je da je zaboravio svoj telefon na groblju dok je kopao jedan grob i zamolio je da ga prati jer mu je neprijatno išao tamo sam u to vrijeme, koje je bilo oko 20 minuta do ponoći. Anita je pristala na taj zahtjev i krenuli su putem gradskog groblja.
Sljedećeg jutra, Anitin otac je krenuo da je probudi prije nego što ode na posao. Međutim, kada je ušao u sobu i vidio da je prazna, osjetio je jezu. Shvatio je da mu ćerka nije došla kući. Nakon nekoliko sati, dobio je poruku sa broja svoje ćerke, u kojoj je pisalo: "Neću doći kući danas jer sam otišla kod prijateljice u Zagreb i ostaću tamo nekoliko dana." Otac je bio bijesan jer je pomislio da je to poslala njegova ćerka, s obzirom na Anitine ranije planove da posjeti Zagreb. Međutim, nešto je bilo čudno u poruci. Bila je puna gramatičkih grešaka, što ga je uvjerilo da ju je napisala neka druga osoba, a ne njegova ćerka.
Ivana je takođe dobila sličnu poruku sumnjivog sadržaja: "Ivana, odlučila sam da odem u inostranstvo s jednim dečkom iz Zagreba i da tamo živim srećno." Ivana je kategorički tvrdila da nije napisala tu poruku, niti je bila svjesna šta se dešava. Poruke čudnog sadržaja počele su da stižu i na telefone roditelja i prijatelja iz Anitinog broja.
Roditelji prijavili nestanak
Nakon ovog niza čudnih događaja, roditelji su odlučili da prijave Anitin nestanak policiji. Obzirom da je Anitin otac imao problem sa automobilom koji je bio na popravci, Ivana je pozvala Štefeka da ih odveze do policijske stanice 7. oktobra.
Anita je tada imala samo 16 godina. Kada su stigli u stanicu, policija je primijetila da samo Štefek nije dobio poruku sa Anitinog broja, što ih je navelo da ga pozovu na ispitivanje. Inspektor je odmah primijetio da je Štefek izuzetno nervozan. On je tvrdio da ne poznaje Anitu dovoljno dobro jer je mlađa od njega, da je vjerovatno imala nekog momka s obzirom na njene prethodne bježanije od kuće, i da je otišla u inostranstvo.
Nedjelju dana prije Anitinog nestanka, dogodio se incident koji će se pokazati ključnim u ovom mračnom slučaju. Anita i Ivana su plesale sa jednim mladićem, što je Štefeka dovelo do ludila od ljubomore. Odlučio je da potraži podršku svojih prijatelja kako bi sproveo svoj plan. Štefek je sa svojom ekipom izveo Ivanu i Anitu iz lokala. Momka s kojim su plesale fizički je napao, a Štefkovi drugovi su zlostavljali Anitu i Ivanu.
Policija nije bila obaviještena o ovom incidentu, što će se kasnije pokazati kao važan propust. Nakon Anitinog nestanka, policija je odlučila da prati Anitin telefon, pokušavajući da otkrije njeno mjesto boravka. Locirali su telefon na brdu Martin brijeg u mjestu Lukarišć, gde je Štefek živio. U potrazi su učestvovali mnogi mještani, uključujući i samog Štefeka. Međutim, nakon detaljnog pregleda, poruke su prestale da stižu.
Anitini roditelji su gajili nadu da je njihova ćerka živa, ali policija je počela da sumnja u to. Počeli su da obraćaju posebnu pažnju na Ivanu i Štefeka, posebno nakon što su dobili informaciju o incidentu ispred diskoteke. Mještani su policiji prijavili da je Štefek prodao svoj automobil, što im je izgledalo sumnjivo s obzirom na njegovu emotivnu vezanost za vozilo. Policija je locirala kupca automobila i zatražila vještačenje vozila.
Priznao ubistvo
U vozilu su pronašli Anitine tragove, uključujući i na prednjem sjedištu. Ponovo su pozvali Štefeka na razgovor. Dvadesetčetvorogodišnjem Štefeku je 1. februara 2007. uručen nalog za privođenje, a odveden je u Zagreb. Rekli su mu da imaju saznanja da je umiješan u Anitin nestanak i da posjeduju čvrste dokaze. Štefek je pretrnuo i priznao da je morao nešto da uradi jer mu je Anita smetala zbog njegove veze. Policija je bila šokirana njegovim priznanjem i upitala ga gdje se Anita nalazi, na šta im je on odgovorio da se nalazi ispod jednog sanduka, u grobu sa dvije osobe.
Policiji je objasnio da se Anita nalazi na mjestu gdje on radi, na gradskom groblju u Lukarišću. Onda su dobili informaciju o tome ko su sve bile sahranjene u periodu od 3. do 7. oktobra. Na kraju, Anitino tijelo je pronađeno 2. februara u grobu jedne žene koja je sahranjena 4. oktobra. Ova strašna priča o nestanku i ubistvu Anite Kulaš, koja je nestala na dan kada je trebalo da napuni 17 godina, ostavila je trajan i jeziv utisak na ljude u Hrvatskoj i širem regionu.