Leli (40) doktori u Kragujevcu bespotrebno operisali glavu usled neosnovane sumnje na tumor mozga.
Porodica Tomašević iz Ježevice kod Čačka pokrenula je tužbu protiv Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) u Kragujevcu zbog, kako tvrde, pogrešnog liječenja i nepružanja odgovarajuće medicinske pomoći, usled čega je u avgustu prošle godine preminula njihova miljenica Lela (40).
Naime, njeni otac Radiša i sestra Tina, inače ljekar specijalista interne medicine u klinici u Berlinu, tvrde da su Leli doktori kragujevačkog UKC bespotrebno operisali glavu usled neosnovane sumnje na tumor mozga, koga zapravo nije ni bilo, što je kasnije i utvrđeno histopatološkim nalazom, kao i rezultatima obdukcije.
Nakon što su se Tomaševići požalili na postupanje ljekara i ostalog medicinskog osoblja, Klinički centar je oformio unutrašnju ljekarsku komisiju, koja se izjasnila da nije bilo propusta u lječenju. Reagovalo je i Ministarstvo zdravlja, pa je trenutno cijeli postupak liječenja "pod lupom" spoljašnje komisije, na čijem čelu su stručnjaci iz Beograda.
Sve je počelo kada je Leli odjednom bilo loše početkom juna 2023. godine, bila je konfuzna i nije mogla da stane na noge. Odmah je primljena u čačansku bolnicu, najprije na interno, pa potom i na odeljenje neurologije, budući da je skener ukazivao na infarkt mozga.
Njena sestra Tina tvrdi da je u startu odrađena loša trijaža. "Kod infarkta mozga vrlo je dragocen svaki minut, a kod nje su čekali 24 časa da urade hitni skener glave. Samim tim su izgubili dragocjeno vrijeme, odnosno prvih osam sati od pojave simptoma, za otklanjanje uzroka infarkta, u njenom slučaju tromba tzv. trombolizom. S obzirom na to da je kasnila bitna dijagnostika, kasnila je i osnovna terapija liječenja, odnosno razređivanje krvi", rekla je dr Tina.
"Kolege su mnogo bile koncentrisane na uzgredne simptome, na primjer na povišenu glukozu u krvi, koji su ih usporili da otkriju i liječe osnovni uzrok Lelinog hospitalizovanja. Njeno stanje je bilo akutno, životno ugroženo i kolege u Čačku to, nažalost, nisu prepoznale. Čekali su da prođe nekoliko dana, da bi je prebacili u tercijarnu ustanovu, u UKC u Kragujevcu. Tamo je odmah urađen magnet glave, koji je, prema zaključku ljekara, ukazivao na tumor na mozgu i to najgoru moguću formu: glioblastom. Tako su na samom početku njenog liječenja u Kragujevcu vodili Lelu pod pogrešnom dijagnozom i time je pogrešno liječili. Zapravo nisu je ni liječili od onoga što je imala, a to je bio infarkt mozga, već su navukli bespotrebne komplikacije koje su je ubile."
S obzirom na to da su, kako kaže dr Tina, radiolozi bili nesigurni u dijagnozu, predložena je dodatna dijagnostika koja bi ukazala ili uklonila sumnju na tumor mozga. Riječ je o spektroskopiji, koja se odrađuje isključivo u Kliničkom centru Srbije u Beogradu.
"Spektroskopija je bila neophodna diferencijalna dijagnostika koja bi poštedjela Lelu pogrešnog liječenja i time nastalih dodatnih komplikacija. Dijagnostika, nažalost, nije odrađena zato što kolege nisu bile u mogućnosti da umire pacijenta u onom stepenu koji dijagnostika zahtijeva. Prostim jezikom rečeno, nisu umjeli da sediraju pacijenta već su očekivali da jako bolestan pacijent sebe umiri", navela je Tina.
Ono što je porodicu Tomašević, kako kažu, ozlojedilo jeste što su čekali mjesec dana na operaciju, ako su već neurohirurzi toliko bili sigurni u svoju tvrdnju da se radi o tumoru mozga i da je u tom slučaju operacija prvi i osnovni vid terapije. Pritom, dodaje Tina, Leli je u međuvremenu kliničko stanje bilo mnogo i stabilno bolje.
"Čak sam, i kao ljekar, rekla njenom doktoru da sumnjam u njihovu dijagnozu, i molila da to provjere, da odrade dodatnu dijagnostiku ili je prebace u Beograd, a on mi je na to odgovorio da odvedem sestru u Berlin i da je tamo liječim, dodavši da će je odmah skinuti sa liste svojih pacijenata. Bila sam zgrožena takvim odgovorom, takvom nekolegijalnošću", rekla je Tina.