Priča o samoubistvu dječaka u Pančevu u februaru 2021. godine potresla je cijelu Srbiju.
Tinejdžer (15) je u februaru 2021. godine skočio u rijeku Tamiš u Pančevu sa torbom u kojoj je bio kamen od 25 kilograma. Iza sebe je, prije nego što je počinio samoubistvo, ostavio je oproštajno pismo na 16 strana, a njegova majka Danijela kaže za "Kurir" da je bol isti danas kao i prvog dana.
"Iako su prošle tri godine, kao da je juče bilo. Vjerovatno će u subotu biti obilježena godišnjica. Isto mi je svaki dan kao da je juče bilo. Pamtim posljednji susret, poljubila sam ga i ispratila u školu, nakon toga smo se čuli. On je mene zvao, ja sam ga tada pitala da li mu nešto treba. Rekao mi je čućemo se kasnije. Došao je kući, ujutro je ustao i otišao je na praksu. Nijesam htjela da ga zovem, do 12 sati. Pokušala sam, ali... Nije bio dostupan. Telefon je već bio isključen", rekla je Danijela.
Dodaje da je bio vrijedan dečko sa mnogo interesovanja i talenata. Pričao je o psihologiji, htio je da piše knjigu.
"On je želio da ode kod tate, pustila sam ga, tada se razočarao i nikada nije htio da mi kaže šta se to desilo. Kada je bila sahrana, on je bio samo u kapeli, ne na sahrani. Volio je mnoge stvari, znao je kada te nešto zaboli živac da pritisne i da te prođe. Bio je veoma interesantno dijete, čitao je enciklopedije, uvijek bio ispred svoje generacije. Bio je nagrađivan, na televiziji… Išla mu je matematika i brojke… Mnogo je bio zreliji od svojih vršnjaka. Bio je u nekim situacijama pametniji od mene… Dođu drugari, da me pitaju kako sam. Onda me zagrle, i kažu kao da njega grlimo. Drago mi je da nije zaboravljen. Sve dok oni budu pričali o njemu i on će živjeti. Drži me nekako taj osjećaj da ga pamte", kaže Danijela.
Ostavio je pismo prije nego što je počinio samoubistvo. Majka je opisivala ljude.
"U pismu je opisivao ljude. Kao da mi je dao putokaz da sagledam stvari. Pisao je kako se društvo pokvarilo, kako su devojke sponzoruše, kako gledaju interes, novac. Kako loši dječaci prolaze bolje od dobrih. Da životinje imaju mnogo veće srce od ljudi. Da su bolji od njih", rekla je Danijela.
Bio je zabrinut za svoju majku. Danijela je pravila spomenik za sina i napisala ono što će kasnije pročitati u pismu.
"U pismu ga je mnogo pogađalo što ja nijesam nastavila život dalje, od kada sam se razvela. U jednom momentu spominje da te majke budu osuđene i ne nastavljaju dalje, i nemaju prava, jer su osuđivane. Dok za očeve niko ne pita. Sad razumijem šta je on pisao. On me je tjerao da nastavim dalje. 'Moraš da imaš nekog', pisao je. Čudno je to kada sam pravila spomenik, da se neke rečenice što sam uklesala nalaze u pismu za koje tada nijesam znala. Na spomeniku sam napisala 'Željela bih da se vratiš, a znam da je to nemoguće'. U pismu ima rečenica 'Posle ovoga trebalo bi da se vratim, ali čisto sumnjam' ", zaključuje Danijela.