Strašnu sudbinu jasenovačkih logoraša doživjeli su i Pava Jovanović i Ljubomir Radojčić.
Strašnu sudbinu jasenovačkih logoraša doživjeli su i Pava Jovanović i Ljubomir Radojčić. Ovi sestra i brat kao djeca su bili u logorima, a ispričali su kako su ustaše nad njima sprovodile sadizam nezamisliv ljudskom umu. Kako kažu, samo zahvaljujući spletu srećnih okolnosti, na kraju rata su dočekali slobodu.
Pava i Ljubiša su poslati u koncentracioni logor Stara Gradiška i to Pava kao tek beba, dok je Ljubiša bio predškolac.
Djeca umirala od injekcija
"Bila sam beba kada sam sa sestrom Marom završila u logoru, gdje su dovodili uglavnom srpsku djecu staru do četrnaest godina. Sestra me nije ispuštala iz ruku, sve dok me, iz njenog naručja, nisu oteli crnokošuljaši. Bacili su me u neku prostoriju sa sijenom, vjerovatno je to bila štala, prepuna dječice. Najstrašnije od svega je što su toj djeci davali neke injekcije, pa su malecki vrlo brzo umirali" - priča Pava Jovanović.
Majku odveli u Aušvic, oca bacili u bunar
Dok su Maru i Pavu crnokošuljaši dopremali u logor u Staroj Gradiški, majku Simicu su poslali u Aušvic, a oca Stevana su bacili u bunar, što su njih dvije saznale tek posle rata.
Dok su odrasle ubijali, njih mališane su odvodili u dječje logore. Sestra Mara je s Pavom u naručju srela njihova dva starija brata iz sela Đelekovac, od osam i deset godina, koji su pazili na njih, dok ustaše dječake nisu dalje deportovale. Jedan je poslat u Sisak, logor poznat po nazivu Prihvatilište za djecu izbjeglica u NDH. Drugi brat je završio u logoru Jastrebarsko kod Zagreba.
"U logorima su završila i moja tri brata od tetke i dvije tetke po ocu. Jedna tetka je takođe bila u Aušvicu, a druga u Daruvaru, gdje su odvodili žene i djecu sa Kozare. Srećom, i mama i tetke su preživjele logorske dane, ali veoma izmorene i izmučene, pa su te 1945. godine preko Crvenog krsta pronašle nas djecu" - završava svoju priču Pava Jovanović, koja se 1961. doselila u Beograd.
Živi skakali u bunar bježeći od kame
"Ustaše su mog nesrećnog tatu, kao i mnoge druge Srbe, pokupile po selima i prisilno odvele na Jovanovića brdo, gdje su sve redom brutalno tukli i svirepo ubijali, najčešće su im sjekli glave na panjevima ili pragovima kuća. Ljudi su živi skakali u bunare, kako im ne bi sjekli glave. E tako je to bilo" - priča Pava Jovanović.