Snežana Ognjanović je imala 33 godine kada je došla u Kazneno-popravni zavod za žene u Požarevcu.
Snežana Ognjanović, bivša zatvorenica i članica udruženja "Posle kiše" je jedan od rijetkih primjera uspješne resocijalizacije. Provela je deset godina u zatvoru i priznala krivicu za dilovanje droge. Imala je 33 godine kada je došla u Kazneno-popravni zavod za žene u Požarevcu, koji je jedini ženski zatvor u Srbiji. Iza sebe je ostavila roditelje, sestru i svog tada maloljetnog sina. Našla se u okruženju koje ne priliči ni najgorim ubicama.
Danas se bori da svoj život živi u skladu sa zakonom, radeći posao za koji je obučena, pokušavajući da nadoknadi izgubljene godine sa svojom porodicom. "Moja prva presuda je bila 2003. godine za posjedovanje oružja. Za vrijeme "Sablje" nađen mi je pištolj. Odvedena sam u pritvor i posle 15 dana puštena da se branim sa slobode. Dobila sam devet mjeseci kazne. Kada je došlo vreme za odsluženje, sama sam se javila i odležala tih devet meseci", kazala je.
Ognjanović je potom otkrila zašto je kod nje bilo oružje. "Bila sam u vezi sa jednom osobom, mislila sam tad da je to meni bila velika ljubav. Mnoge gluposti sam učinila radi njega i u sve to ulijetala radi njega. Ja sam bila na Kosovu dolje sa njim više puta, drugo to su bile 90te godine i svaka druga osoba je nosila oružje. Taj pištolj ja nisam nosila ni po ulici, niti sa sobom, on je bio na krovu i prilikom pretresa je nađen. Tih godina, bila sam sa tom osobom, on je u to vrijeme bio pod pratnjom i uglavnom sam bila sa njim što na Kosovu, što po Kragujevcu, jurila za njim da mu pomažem oko nekih stvari. Tada još nisam imala veze s heroinom, on je imao", ispričala je.
Posle operacije "Sablja", dospijeva prvi put u zatvor na devet mjeseci. Dolazi na mjesto za koje je upozorena da je strašno i da je strašan tretman prema ženama. U to vrijeme su još uvijek, koliko podaci govore, postojale uniforme, čuvene suknje od čoje. "Dolazi se u okruženje gdje imate žene sa najstrašnijim djelima koja niko ne može da opravda. Bio i slučaj čedomorstva u zatvoru. Našli smo mrtvu bebu u paviljonu. A osoba koja je to počinila je navodno imala postporođajni sindrom. Ona je pripremila i porođaj, krila trudnoću devet mjeseci, izbacila posteljicu, bebu je krila 15 dana. To je sve smrdjelo, nismo znali šta je. Da li je veš ili šta? Nije dobila ni dan robije za to, a ja sam robijala za nepunih 20 grama heroina što mi je nađeno iz pet puta. Svaki put po tri godine sam dobila na dobar dan u sudu", rekla je Ognjenović.
Ispričala je da je kad je došla u zatvor dobila uniformu, dvije suknje, dvije košulje, radne pantalone i kartonske cipele. "Budeš prvo u karantinu, budeš do mjesec dana dok te ne ispitaju za koji si paviljon, da li možeš nešto da radiš u međuvremenu, zašta si sposobna itd. Jedino što sam znala da je to kratka kazna, zato sam se javila sama da vidim kako je to, jer sam imala neka djela u toku, da li će me osuditi ili neće.
Mislim da sam osuđena na 15 godina robije za 20 grama heroina iz pet puta. Radi se o tome da te količine koje oni pominju i koje mi se stavljaju na teret, ja nisam vidjela, a kamoli prodala. I sama sam koristila narkotike, jer osoba s kojom sam bila je koristila i vremenom sam i ja počela da uzimam. Tako da nije to samo bila prodaja", navela je sagovornica.
Posle petog hapšenja je osuđena na tri godine. Puštena je da se brani sa slobode. "Kad je stiglo da se javim na izdržavanje kazne, kad je postalo pravosnažno, ja sam razmišljala da li da se javim. Dvoumila sam se da li da idem da odležim to ili da se sklonim negdje na devet godina za totalnu zastarelost. Jer kazne od tri godine zastarevaju na puta tri. Tako da sam ja pobjegla i nisam se javila sama. Tri godine sam provela u bjekstvu i opet sam završila u zatvoru.
Bila je već u zatvoru devet mjeseci, ali sada zna da će provesti punih 15 godina. "Kad sam uhapšena, odvedena sam u istražni zatvor. Tu sam sebe psihički spremila. Znaš gdje ideš, moraš da budeš jaka. Potrebno je da ostaneš normalna kad izađeš. Gledaš svoja posla i vodiš svoju politiku. Ne miješaš se u tuđe razmirice. To je jedini način da ostaneš normalan u takvom okruženju. Jer ima baš svakakvih ljudi tamo.
Poznat vam je slučaj Mališe i Ane, para koji je ubio trogodišnju Katarinu? Sa tom ženom sam bila u sobi. Mnogo teško smo komunicirali sa njom. Mnogo su zaštićeni u zatvoru. Ja sam baš nju pitala, Ana kako si mogla? Uglavnom je tvrdila da to ona nije učinila iako je nađen DNK. Pitala sam je šta planiraš kada izađeš? Kako misliš da živiš? Ona planira da rodi dijete, kaže. Ja joj kažem, a ko će tebi da dozvoli da rodiš dijete? Ona kaže, a ko može da mi zabrani. Pričala je o svojoj djevojčici i imala je njenu sliku i govorila je da ona to nije učinila već dala njemu na čuvanje. Ona je zatvorila to u sebe i napravila je priču u svojoj glavi da je nevina", rekla je Ognjanović.
Dodala je da su majke dobijale po 20 godina za takvo neko delo. "Onda ta nepravda, jedino ona zna da te slomi. Kad znaš da je to osoba koja je primoravala djecu od šest i sedam godina da međusobno imaju odnose. Dok ona alkoholičarka dovodi svoje prijatelje alkoholičare da ih djeca zadovoljavaju. To su strašne stvari", ispričala je.
BONUS VIDEO: