Svjedoči očevidac zločina Veljka Belivuka i njegovog klana.
Nastavlja se suđenje kriminalnoj grupi Veljka Belivuka u zgradi Specijalnog suda u Beogradu, a ispituje se V. P. žena iz Surduka koja je prema navodima optužnice zatekla pripadnike klana dok su u dvorištu porodične kuće supruge rođaka Radoja Zvicera, Radoja Živkovića palili ostatke Gorana Mihajlovića kog su 1. apirla 2019. navodno ubili u kući u Ritopeku.
Sudija: Vi ste davali iskaz pred Tužilaštvom za organizovani kriminal, ostajete li pri njemu?
V. P: Ostajem.
Sudija: Koliko dugo živite u Surduku, je li se dešavalo nešto neobično?
V. P: Od 2012. živim tamo u Surduku. Ja datume i godine zaista ne pamtim, ali imali smo dva velika požara tamo i uvijek reagujem na vatru. Duvao je vjetar, prišla sam dvorištu rekla im da paze, oni su rekli da čiste.
Sudija: Rekli ste da su bila dva velika požara?
V. P: Pa jedan je bio baš u tom dvorištu, a drugi u drugoj kući.
Sudija: Jeste li odmah otišli kada ste osjetili dim?
V. P: Momci su palili kontrolisanu vatru, odmah sam otišla. Između tog i mog placa ima još jedan između. Tu je bila neka stazica, na samom tom prolazu kada bih išla dalje kod komšije s kojim sam se inače družila, bila je zapaljena vatra. Ne sjećam se da li je bila u buretu ili čemu. Osjetile su se grančice, ništa drugo. Razgovarala sam sa jednim momkom, bili su vrlo ljubazni, raspoloženi, čisti momci. Spremili su čak i neku vodu za svaki slučaj. Htjela sam čak da im tražim vizit kartu da i meni srede dvorište.
Sudija: Kakav je bio taj momak?
V. P: Bio je u radničkom kombinezonu, teget boje. Bio je onako visok, šlank.
Sudija: Je li bio još neko?
V. P: Mislim da su bile još dvije osobe, ali malo dalje. U dvorištu je bio i neki pikap ili kamiončić. Nisam obraćala pažnju. Mislim da je bio taj jako ljubazan momak i još dvije osobe.
Sudija: Gdje ste tačno razgovarali sa njim?
V. P: Ide moj, pa komšijin plac, pa voćnjak. Ima jedno pedesetak metara recimo od moje kuće.
Sudija: Je li tu živio neko?
V. P: Bila je gospođa Vuka, pa sin od gospođe Vuke sa jednim prijateljem. Koristili su kao vikendicu.
Sudija: Šta su radili ostali dok ste pričali sa tim momkom?
V. P: Bili su dalje. Razgovor je trajao desetak minuta, rekao mi je da su novi vlasnici kupili, da hoće sve da srede, da bude retro.
Sudija: Je li bilo još komšija u to vrijeme tu?
V. P: Jeste, bio je komšija preko puta, on je inače vatrogasac.
Sudija: Vi niste bili usamljeni tamo?
V. P: Pa u to vrijeme jesam, malo je ljudi živjelo, više su koristili kuće kao vikendice
Sudija: Opišite malo tu vatru.
V. P: Pa to je bila vatrica, nije bila velika vatra, kao što bi bilo ko zapalio da zapali lišće i to što je pokupio po dvorištu.
Sudija: Jeste li vidjeli posle neku vatru?
V. P: Ne, ja sam imala i dva kera, da je nešto bilo oni bi mi rekli.
Nakon sudije svjedoka je ispitivao Ivan Ninić, punomoćnik majke pokojnog Gorana MIhajlovića.
Ninić: Da li biste prepoznali tog momka kada biste ga vidjeli sada?
V. P: Mislim da ne bih mogla, ali ne mogu da budem sigurna.
Ninić: Je li se plašite za svoju bezbjednost?
V. P: Nisam razmišljala o tome.
Ninić: Jeste li imali neke neprijatnosti posle davanja iskaza?
V. P: Osim novinara, kojima sam rekla da ništa ne znam, i nekih roditelja nekog pokojnog momka kojima sam dala riječi utjehe, ništa.
Pitanja postavlja advokat Nikola Jerković.
Jerković: Kolika je ta vatra bila u centrimetrima?
V. P: Oko 40 centimetara možda u buretu.
Nakon toga je Marko Miljković ispitivao svjedoka.
Miljković: Rekli ste da ste poveli kerove, koji broj kerova?
V. P: Nisam ih povela, možda su išli za mnom, sigurno bi se uznemirili da je bio veći plamen.
Miljković: Ko je od roditelja bio kod vas?
V. P: Odmah pošto su inspektori razgovarali sa mnom, posle dva dana, došli su novinari i bila sam ljuta. Roditelji su došli kada je bilo lijepo vrijeme, ali ne znam čiji su roditelji.
Miljković: Interesuje me koliko ste bili udaljeni od vatre dok ste pričali sa tim momkom?
V. P: Možda dva metra.
Miljković: Znači, mogli ste da vidite šta je gorjelo?
V. P: Mogla sam, to su bile grančice.
Miljković: Možete li da kažete da li je moguće da je tu zapaljen čovjek?
Sudija: Odbija se ovo pitanje.
Miljković: Rekli ste u tužilaštvu da se "na ivici palila vatra"? Mislite na liticu?
V. P: Objasnila sam da je tu prolaz, ivica između dva placa, ne litica.
Miljković: Koliko ima do litice?
V. P: Tri do četiri metra maksimum ima do litice.
Miljković: Da li ste tom prilikom vidjeli ćumur?
V. P: Ne.
Miljković: Pominjali ste neku kuću, kada je počela da se gradi?
V. P: Krajem 2021. ili prošle godine. Nije se gradila 2019.
Miljković: Da li komšije praktikuju da niz tu liticu bacaju smeće?
V. P: Izbjegavamo, rekla bih ne ali kako ko. Sigurno ima smeća.
Miljković je potom zatražio da se svjedoku prikažu slike, odnosno foto dokumentacija iz Surduka koja se nalazi u spisima predmeta.
Miljković je zatražio da joj se pokaže slika broj 66 kako bi objasnila da li može da prepozna mjesto, odnosno šipražje blizu litice. "Ne mogu tačno da prepoznam, ali je moguće da je to to", odgovorila je posle čega je završeno njeno saslušanje.
BONUS VIDEO: