Nikola Mitić, jedan od žrtava klana Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, ubijen je, kako se sumnja, 10. avgusta 2020. godine, samo 7 dana nakon ubistva Gorana Veličkovića Goksija, a otet je ispred ambasade SAD.
Mitić je tada otet usred bijela dana, a kako se sumnja, Belivukovom "škodom" prebačen u bunker na Partizanovom stadionu, koji su pripadnici klana zvali "baza" i tu je brutalno mučen dok ga nisu prebacili u kuću strave u Ritopek gdje je i ubijen.
Naime, Belivuk i Miljković sumnjali su da ih Mitić prati, a iz presretnute komunikacije sa Skaj aplikaciji moglo se vidjeti da je on to i priznao posle mučenja, pa naveo da je radio zajedno sa Lazarom Vukićevićem, koji je ubijen dva mjeseca kasnije.
Posle mučenja u bazi, prebacili su ga u Ritopek, gdje su mu isjekli prst, udavili ga i zaklali, pa tijelo samljeli u mašini za mlevenje mesa i bacili u Dunav.
Srđan Lalić, svjedok saradnik na suđenju protiv klana Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, govorio je između ostalog, o otmici i ubistvu Nikole Mitića kada je, kako kaže video Mitića koji je već tada na stadionu bio "prilično pretučen"
- Vidio sam krvavo, prebijeno lice. Svi su ga ispitivali, otvorili su mu već i 'skaj'. Rekli su mi da radi za Lazara Vukićevića. Bio je prilično pretučen. Veljko mi je naložio da obrišem snimke sa kamera i da isključim kamere koje su snimale, da obrišem snimke sa fudbala, kako smo mi zvali stadion. Rekao je da kombijem prebacimo osobu do Ritopeka. Naprijed u kombiju su bili Dejan Tešić i Miloš Budimir, ja pozadi sa njim. Otišli smo do kuće u Ritopeku, tamo nas je dočekao Draganić, a Belivuk je u međuvremenu naredio da se uništi garnitura sa stadiona i ostali tragovi - rekao je Lalić i objasnio da su otetog Mitića tada odveli u skrivenu prostoriju u Ritopeku.
- Počeo je da priča nepovezano, da laže, pričao je da je Vukićevića upoznao u zatvoru, da mu je dao 500 evra, da mu je kupio patike i iznajmio mu taj auto od nekog Pamputa. Miloš i ja smo loše reagovali na te laži, uzeo sam klješta i zgnječio mu prst na nozi, skoro je bio otkinut. Miloš Budimir ga je građevinskim čekićem udario u koljeno, napravio mu je otvorenu ranu. Tukli smo ga, ispitivali, nije mnogo reagovao, mislili smo da je na nekim drogama - ispričao je Lalić u Specijalnom sudu u Beogradu.
Podrška
Belivuk je sa ostalim pripadnicima grupe tada, kako kaže izvpor Kurira, dao i instrukcije kako da se ponašaju.
- Ovo danas nema dalje, ovo je nešto što se ne dešava, rade nas, brate, šest mjeseci. Mi jedan dan uzmemo da ih radimo i oderemo im čovjeka, i to uzmemo ga, ovo niko, ovo "zemunci" nisu radili, ova naša braća starija, što se kaže, ne rade, neka, malo nam skače moral, najbitnije da ostane ovako, da cio grad, svi živi znaju za Kratosa (Marka Miljkovića, prim. aut) i mene, nek nas rade, mi smo naučili da se pazimo, imamo, brate, i finansije i logistiku da se pazimo, bitno je da vi ovako ostanete neutralni za javnost, a da kidamo.
Kako je naveo, Mitić je rekao da je 28 dana ranije izašao iz zatvora i da je time pravdao da nije u toku sa dešavanjima.
- Miloš je uzeo kabl, petodjelni, obavili smo mu oko vrata i zategli svako na svoju stranu. Mitić je pomodreo, kada je prestao da se pomjera, popustili smo. Miloš je donio kadu, plastičnu, stavio je sa Draganićem ispod njega i Miloš mu je nožem prerezao vrat. Iscurilo je dosta krvi, ne znam kada je tačno preminuo, ali posle toga nije više bio u životu - ispričao je tada Lalić.
O ubistvu Nikole Mitića govorio je i drugi sviedok-saradnik Bojan Hrvatin koji je priznao da je komadanje i mlievenje tijela trajalo oko sat i po, dva.
Miljković: Rekli ste da smo pazili na želudac jer je prošli put bio nesnosan smrad koji je Miloša Budimira tjerao na povraćanje
Hrvatin: Rekao je da se pazi, na crijeva i želudac
Miljković: Koliko je to trajalo dok ne idete da prospete?
Hrvatin: Siguno sat i po do dva, jer je bilo problema sa mašinom oko paljenja
Miljković: Šta se dešava kada polijete sonom kisjelinom prostoriju
Hrvatin: Prvo bude neprijatan miris, pa kao isparenje, izmaglica. Tada smo bili samo u donjem vešu, ja sam bio u čizmama, ostali u papučama.
Sudija: Vezano za Nikolu Mitića prvi put ste učestvovali u uništavanju tijela? Kako ste se osjećali, da li vam je pozlilo?
Hrvatin: Nisam imao osjećaj da će da mi pozli, tijelo je moralo da bude uništeno
Sudija: Nikakav utisak to da sječete nije ostavilo na vas?
Hrvatin: Nije, lagao bih kada bih rekao da jeste
Poruke u toku otmice
Članovi grupe razmjenjivali su poruke preko Skaj aplikacije kobnog dana kada je Mitić mučen i ubijen.
Srđan Lalić: Ovaj se pravi lud.
Marko Budimir: Udri po dupetu.
Marko Miljković: Tucite ga po dupetu.
Srđan Lalić: Da, znam kako da ga obrađujemo, dosta se pravi lud. Već je ostao bez prsta i gadno je upropašćen. Ali mentol misli da će da izađe. Već sam ga dobro odro.
Marko Miljković: Hahahaha, sad ide ruka.
Bojan Hrvatin: Ostavite nešto i za noćnu.
Marko Budimir: Daj ruku da pošaljemo njegovima.
Marko Miljković: Odrali ste ga?
Srđan Lalić: Da, udavili ga zajednički, pa zaklali. Dva puta ga ubili faktički.
"Nema bezobraznije"
Oni su posle zločina razmjenjivali poruke preko aplikacije Skaj, vjerujući da policija ne može da presretne ovu komunikaciju. Kada su ga oteli, Belivuk je čestitao svima koji su učestvovali u "akciji".
- Svaka čast svima - poručio je Belivuk na njihovoj grupi za dopisivanje.
- Braćo, hvala. Svaka čast svima, ovo je desetka - dodao je Miljković.
Belivuk: - Usred bijelog dana, pred ljudima, nema bezobraznije, sad ćemo da se maknemo.