Sestre Stupar htjele su da prodaju porodičnu kuću u Obrenovcu, a kada su krenule da sređuju, ostale su zatečene prizorom.
U Obrenovcu u kući čije su vlasnice dvije sestre Stupar dešavale su se neobjašnjive stvari. Njihovi roditelji doselili su se u taj grad 1973. godine. Kuću su podigli 1977. U njoj su živjeli svi dok im se ćerke nisu udale osamdesetih i napustile roditeljski dom. Tada Mirjana i Lazar Stupar ostaju sami.
Mirjana, izuzetno vrijedna žena i domaćica, nije bila zaposlena. Kućne poslove, poput brisanja prašine, usisavanja i kuvanja obavljala je svakodnevno. A naročito je veliku pažnju posvećivala brisanju slike koja se nalazila iznad kreveta spavaće sobe. Riječ je o Lazarevom portretu, koji je ona skoro svaki dan skidala, detaljno brisala i vraćala na zid.
Za Mirjanu njen suprug bio je sve na svijetu. Bio je brižan suprug, otac i deda. Umro je 2014. godine, a Mira je nastavila svoju rutinu održavanja kuće naredne četiri godina koliko je još poživjela.
Posle njene smrti, kuća je pripala ćerkama. Obje vezane za roditeljski dom, bile su u dilemi da li da je prodaju ili ne. Nezaposlene u tom momentu, bilo im je teško da plaćaju dadžbine za još jednu kuću. Sa druge strane, da bi je razdjelile i napravile dva zasebna ulaza, trebalo im je dosta finansijskih ulaganja. Jedino logično rješenje bilo je da kuću prodaju.
Dosta dugo su razmišljale o tome. Kada su prelomile i riješile da kuću oglase na prodaju, prije fotografisanja riješile su da urade jedno generalno sređivanje. Čistile su redom sve sobe, a kada je na red došla spavaća, skinule su Lazarev portret sa zida. I ostale su zatečene - na zidu se ocrtalo veliko srce.
Jedna od sestara, Slađana Stupar je rekla za K1 da je soba godinu dana prije toga bila okrečena.
"Posle majčine smrti često smo sliku skidale sa zida i brisale. I ne samo to, na spratu kuće mama nikad nije dozvoljavala da se jede ili puši. Gore nikad niko nije zapalio cigaretu, kako zavjese ili zidovi ne bi upili boju nikotina", rekla je Slađana.
U kući nema kondenza i vlage. Nema male djeca koja bi šarala po zidu. Sem sestara i njihove djece u tu sobu niko drugi nije ulazio. Skinuli smo i papir zalepljen na poleđini slike ne bi li našli nešto unutra, naravno ničeg nije bilo.
Sestre vjeruju da je to poruka njihovog oca da ih voli i da ne brinu što hoće da prodaju kuću i da im tim srcem otac i majka im šalju bezgraničnu ljubav, jer, kažu, racionalno objašnjenje nemaju.