Optuženi za ubistvo Luke Žižića S.M. je priznao zločin i opisao detalje.
"Ja sam upokojio Luku Žižića. Sada mi je žao što sam to uradio i kajem se zbog toga." Ovo je na suđenju u Višem sudu u Beogradu kazao optuženi S. M. On je priznavši da je počinio ubistvo 28. aprila prošle godine u kafiću u Bloku 44 na Novom Beogradu, tvrdio da tada nije ugrozio druge ljude.
"Prije nego što sam pucao, oni su vidjeli pištolj i sagli su se, a ja sam prišao dovoljno blizu i pucao samo u njega", kazao je S. M. Optuženi je rekao da ne poznaje drugooptuženog Jovana U, kojem se sudi za pomoć učiniocu posle izvršenog krivičnog djela. Kako se sumnja on je M, znajući šta je uradio, obezbijedio brvnaru u Kraljevu, gdje se ovaj krio nakon zločina.
"Posle ubistva otišao sam u Kraljevo i drugu Milanu, čije podatke ne želim da dajem sudu, rekao da sam se posvađao sa mojima i da mi treba smještaj. On je vidio povrede na mojoj glavi i povjerovao mi je. Odvezao me je u smještaj, gdje sam uhapšen. Jovan nije znao za koga je smještaj, a ni Milan šta sam uradio", ispričao je M, dodajući da neće da odgovara na pitanja suda, tužilaštva, punomoćnika i odbrane.
Luka Žižić je ubijen u svom kafiću, dok je sjedio za stolom sa trojicom prijatelja, a njegov brat Vukan je to veče radio za šankom. U kafić je ušao čovjek u radničkom odijelu, kačketu, rukavicama i hirurškom maskom na licu i zamolio da ode u toalet. Posle dva minuta je izašao i otišao bez reči, da bi se za koji minut vratio i čim je ušao zapucao na Luku.
Vukan i prijatelj Nikola su skočili na njega, oteli mu pištolj i skinuli masku, pa su mu lice snimile nadzorne kamere. Napadač je uspio da im pobjegne, ali uhapšen je u Kraljevu, nekoliko dana kasnije. S. M. je optužen za teško ubistvo, nedozvoljeno nošenje oružja i izazivanje opšte opasnosti. Drugooptuženi Jovan U. negirao je krivicu i rekao da ne zna ni oštećenog, niti okrivljenog.
Pogledajte snimak ubistva:
"Nisam znao da je ovaj Stefan počinio krivično djelo", kazao je Ugrenović. "Moja porodica izdaje stanove, imamo ih pet i došao mi je u kuću nepoznat čovjek koji se predstavio kao Nikola i pokazao mi ličnu kartu. Tražio je sobu na tri, četiri dana, ali ja nisam imao tad slobodan stan. Bio sam u kućnom zatvoru i u to vrijeme imao šetnju, pa sam otišao kod brata od tetke Bogdana M, koji je imao brvnaru, pored mog smještaja. On je nikada nije iznajmljivao. Pitao sam ga da mi da i rekao da mi treba za drugara da se skloni. To da se "skloni" mislio sam od problema, ili od žene, rekao sam to u žargonu. Bogdanu nisam rekao da ću da iznajmim brvnaru, jer mi možda ne bi dao ili bi mi uzeo pola para. Vratio sam se kući i tom Nikoli rekao gdje je ključ, a on mi je odmah platio 120 evra za četiri dana i otišao.
Punomoćnik porodice Žižić Vladimir Petrović pitao je zašto bi se neko ko iznajmljuje stan sklanjao i otkud mu ideja da taj čovjek hoće da se skloni, a U. je objašnjavao da je to rekao u žargonu da bi ubijedio brata da mu da brvnaru i da ne želi da odgovara na pitanja punomoćnika. Kazao je da je posle nekoliko dana čuo da je uhapšen čovjek i mislio da je to taj Nikola, da bi na vestima vidio da je uhapšen Stefan.
Na suđenju su saslušana i tri prijatelja Luke Žižića sa kojima je te večeri sjedio za stolom u kafiću Lazar Mandić, Aleksandar Maršulović i Nikola Radaković. Svi su isto opisali događaj kako je čovjek u radničkom odijelu ušao, išao u toalet, otišao, a onda se vratio i pucao u Luku sa dva metra udaljenosti. Kazali su da su svi bili ugroženi, jer su sjedjeli na malom prostoru oko stola, skučeni na oko pola metra razdaljine i da su im meci prolijetali pored glava. Svi su Stefana M. prepoznali kao napadača, koji je tada imao bradu i dužu kosu nego što ima sada.
Aleksandar Maršulović je rekao da je Nikola pokušao da savlada napadača i da su se ostali priključili i uzeli mu pištolj:
"Malo smo ga udarali i savladali. Pitao sam ga što si to uradio, a on je ćutao. Prije toga je vikao "nemojte me, nemojte me". Otišli smo do Luke, a on je iskoristio tu priliku, pobjegao i skrivao se u nekom žbunju. Prije pucanja u Luku ništa nije rekao. M. je pitao svjedoka, kada je to rekao, "nemojte me, nemojte me", a Maršulović je ljutito uzvratio rečima: "A to te boli? Pa kad si kukao".
"Samo istina treba", odgovorio je M i nasmijao mu se u lice. Svjedoci su ispričali da je Luka bio okrenut ka ulazu i da je vjerovatno vidio pištolj, jer je skočio i prevrnuo sto, da je napadač ispalio rafal u njega, da su ga oborili i otimali se oko pištolja i kasnije vidjeli da je ispražnjen.