Dolar je valuta kojom se najviše plaća u međunarodnoj trgovini.
Rat u Ukrajini je katalizator mnogih geopolitičkih promjena, a s tim nužno idu i globalne ekonomske promjene. Većina stvari koje se odvijaju zadnjih godinu dana nije novost, ali je to razdoblje obilježilo naglo ubrzavanje po pitanju preslaganja globalnih ekonomskih, političkih i ostalih interesnih odnosa.
Jedna od značajnijih stvari je energetsko odvajanje EU od Rusije, što spada u jednu od neočekivanih promjena. Decenijama je stvarana energetska povezanost u kojoj su države Evrope gradile svoje ekonomije na uvozu relativno jeftinih energenata iz Rusije (nekada SSSR-a). Ipak, nagli prekid tog savezništva iz interesa EU je relativno dobro prebrodila. U tom procesu se prilagođavala i Rusija, tražeći nova tržišta za svoje sirovine i nove partnere za održavanje međunarodnog uticaja. U većoj mjeri ih je i pronašla, u Kini i Indiji. Iako te zemlje većinom balansiraju u svojim službenim stavovima o ratu u Ukrajini, jasno je da trgovinski i politički sarađuju s Rusijom.
Zemlje BRICS-a javno zagovaraju godinama rušenje dolara
To je "brak" iz interesa i nužnosti jer se i Kina oseća ugroženo zbog politika koje prema njoj zadnjih godina vode SAD, EU, Australija, Japan i slične države. Pitanje Tajvana i Južnog kineskog mora, spor oko otoka Senkaku s Japanom i tehnološko-ekonomski rat oko mikročipova s SAD-om su od nacionalne važnosti za Kinu, pa pokušava izgraditi mrežu savezništava da bi mogla jače uticati na njih. Zbog rasta potreba Rusije i Kine u zadnje vrijeme se sve više govori o revitalizaciji ideje organizacije BRICS-a (u kojem su Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička republika). Ona nikada nije nestala, institucije stvorene tom saradnjom postoje više od decenije, ali zadnjih godina se na nju pomalo zaboravilo. Geopolitičke okolnosti su je vratile u fokus javnosti.
Jedan od ciljeva je "rušenje" dolara kao najvažnije svjetske valute, tj. valute kojom se najviše plaća u međunarodnoj trgovini, u kojoj se drži najviše međunarodnih rezervi i kojoj se generalno najviše vjeruje na svijetu. Uspostavljanje novog svjetskog "monetarnog poretka" se kao cilj BRICS-a jasno komunicira od samita 2009. u Rusiji. Po tom pitanju do sada nije bilo puno pomaka, ali se ideja ponovno pojavila nakon uvođenja sankcija Rusiji i većeg povezivanja te države s Kinom. Naravno, prvi preduslov da BRICS stvori novu valutu koja će zamijeniti dolar je da njihove ekonomije budu dovoljno jake. U tome se bilježi velik napredak, ali je realno njegov nosilac isključivo Kina. Ali velika ekonomija nije dovoljna za stvaranje glavne svjetske valute.
Rusija je bila dio G7, ali je izbačena
S obzirom na to da je danas svojevrsna konkurencija kolektivnom Zapadu (SAD, EU, Australija, Novi Zeland, Japan i Azijski tigrovi), ironija je u tome što je početna ideja BRICS-a nastala upravo u SAD-u. Te 2021. je Džim Onil, tadašnji šef Odeljenja za upravljanje imovinom Goldman Sachs-a, u izveštaju pod nazivom "Izgradnja bolje globalne ekonomije BRIC-a" prvi put iskoristio termin.
BRIC je akronim imena Brazila, Rusije, Indije i Kine. Kasnije je dodavanjem Južne Afrike nastao BRICS. Osim što je prognozirano da će navedene zemlje zauzimati sve veći dio globalne ekonomije, predloženo je da se organizacija G7, koja uključuje SAD, Japan, Njemačku, Italiju, Francusku, Kanadu i Ujedinjeno Kraljevstvo, reformiše tako da se iz nje izbace dvije države iz Evrope, a da ih zamijene dva predstavnika BRIC država. Ideja nikada nije zaživjela, a jedina članica koja je kasnije dodana je EU, kao članica koja se ne broji. Upravo je Velika Britanija pozvala EU da se priključi klubu. Jedina od BRIC zemalja koje su bile članice G7 je Rusija. 1997. zbog ulaska Rusije je grupa preimenovana u G8. 2006. je čak skupština G7 održana u ruskom Sankt-Peterburgu, a domaćin je bio Vladimir Putin. Zbog aneksije Krima 2014. Rusija je izbačena.
Tokom vremena su G7 i BRICS postali konkurentske organizacije, prva je predstavljala razvijene zemlje liberalne demokratije, a druga zemlje u razvoju s upitnim kvalitetom demokratskih institucija. Odnos između njih varira između saradnje i napetosti, ali su institucionalno i politički previše različite da bi mogle usuglašavati stavove.
Ekonomija BRICS-a je prvi put veća nego država G7?!
Zbog sukoba u Ukrajini i tihe podrške koju Kina daje Rusiji rasprava o BRICS-u se vraća u fokus. Tome je doprinijela i vijest da su kolektivno zemlje BRICS-a 2022. prvi put u istoriji prešle udio zemalja G7 u svjetskom BDP-u. Na to se gleda kao uspon multipolarnog svijeta u kojem će međusobno koegzistirati više centara moći. Podatak o udjelu u BDP-u nije pogrešan, ali je priča komplikovanija nego što na prvi pogled izgleda.
Kao prvo, postoji više vrsta BDP-a, u zavisnosti od toga kako se mjeri, šta se mjeri i sa kojim ciljem. Podatak o tome da su zemlje BRICS-a prestigle G7 po udjelu u svjetskoj ekonomiji je istovremeno i tačan i netačan. Govori se o BDP-u prema paritetu kupovne moći (PPP), kojim se koriguje mjera veličine ekonomije zemalja (BDP) s razlikama u cijenama i različitim valutama. Temeljna pretpostavka glasi da je cijena svih stvari u svijetu ista, bez obzira na mjesto. Nema transakcijskih troškova, nema trgovinskih barijera, nema razlika u kvalitetu, u svakoj zemlji se kupuju iste stvari, porezi su isti itd. Puno nerealnih pretpostavki, ali ipak se može koristiti kao jedan od pokazatelja odnosa među državama.
Prema njemu, ekonomije BRICS zemalja su 2022. prvi put u istoriji postale veće od ekonomija G7 zemalja. BRICS čini 31.59 posto ukupnog svjetskog BDP-a, a G7 30.39 posto. Važna napomena, prema ovakvoj računici u G7 se ne ubraja cijela EU, nego samo države članice G7 (Nemačka, Francuska, Italija). Ali ako pogledamo sve zemlje kolektivnog Zapada, koje politički i institucionalno nalikuju jedna na drugu te su osudile agresiju Rusije na Ukrajinu i uvele nekakav oblik sankcija, onda one čine 41.79 svetskog BDP-a. To važi za računicu po paritetu kupovne moći, koja umanjuje razlike između razvijenih i nerazvijenih.
Gledano po BDP-u u trenutnim cijenama, koje nisu korigovane za kurs i razliku u cijenama, te nema pretpostavke o istoj potrošačkoj korpi, kvalitetu proizvoda i cijenama u cijelome svijetu, priča je drugačija. Udio BRICS-a u svetskoj ekonomiji prema čisto tržišnim cijenama je 25.84 posto, a većina otpada na Kinu (18.04 posto). Udeo G7 zemalja je 42.87 posto, a 24.65 posto je udio samih SAD. Razvijene zemlje, koje su praktično sve osudile agresiju Rusije na Ukrajinu i uvele sankcije, čine čak 56 posto ukupnog svjetskog BDP-a.
SAD su još uvek najveće tržište na svijetu
I BDP izražen tržišnim cijenama (nominalni) i BDP korigovan za paritet kupovne moći (PPP) imaju svoju korisnost. Primera radi, za poređenje standarda među državama korisniji je BDP PPP, a za veličinu i važnost tržišta je važniji nominalni BDP.
Valutama se ipak međunarodno trguje i kurs je definitivno faktor u međunarodnoj razmjeni. Stvari kao što su kvalitet proizvoda, transakcijski troškovi, različite potrošačke korpe itd. se ne mogu u potpunosti zanemariti.
Najveće tržište na svijetu, mjereno ukupnom potrošnjom domaćinstava i države je Amerika. To tržište vredi 19.26 triliona dolara godišnje, više od cijelog zajedničkog tržišta zemalja BRICS-a (14.72 triliona dolara godišnje). Zajedno tržište SAD-a i EU (12.55 triliona dolara) vrijedi trostruko više od tržišta Kine (9.63 triliona dolara) i dvostruko više od ukupnog tržišta BRICS-a. Kineski građani i kompanije su zaduženiji nego građani i kompanije SAD-a i EU. Može se primijetiti da veličina ekonomije BRICS-a uglavnom leži u Kini, 60-70 posto, u zavisnosti od toga da li se gleda prema nominalnom BDP-u ili korigovanom za paritet kupovne moći (PPP). Ona pak još nije dosegla nivo standarda razvijenih zemalja, nego jednostavno činjenicom da ima 1.4 milijarde stanovnika dominira BRICS-om i svijetom.
Ono što Kinu zabrinjava, osim velikih demografskih problema koji su se pojavili, činjenica je da se radi o jako zaduženoj ekonomiji s obzirom na stepen razvijenosti. Privatni dug, što je dug stanovništva i kompanija, jednak je 193.59 posto godišnjeg bruto domaćeg proizvoda (BDP). U SAD-u iznosi 159.12 posto BDP-a, a u EU 155.29 posto. Ekonomija Kine je već prezadužena, a to je problem jer znači da će se puno teže ostvarivati ekonomski rast. Davno su prošli dani kada su ostvarivane dvocifrene godišnje stope rasta (zadnji put 2010.). U 2022. je zabilježen samo rast od 3 posto, a ciljana stopa rasta koju je postavila Komunistička partija za 2023. je 5 posto.
Kina je jedini uspješan dio BRICS-a
BRICS kao takav je previše heterogen da bi zajednički mogao nastupati. Nije ni postojao ni blizu toliko čvrst konsenzus kao kod razvijenih država kolektivnog Zapada (SAD, EU, Australija, Novi Zeland, Japan i Azijski tigrovi) po pitanju ruske okupacije Ukrajine.
Postoje i razna otvorena pitanja, puno ozbiljnija nego između zemalja G7 ili ostalih razvijenih zemalja. Sporadično izbijaju pogranični sukobi između Kine i Indije, na granici koja je duga 3.5 hiljada kilometara. Svaka strana drži nekoliko desetine hiljada vojnika blizu sporne granice, a od početka 2020. na svakoj strani je poginulo nekoliko desetina vojnika u tim sukobima. Upravo je Indija druga najveća ekonomija BRICS-a i potencijalna ekonomska sila u nastajanju. Iako se od 2001. predviđa veliki ekonomski uzlet BRICS-a, jedini stvarni uspeh je ostvarila Kina. Brazil, Rusija i Južna Afrika su u dugogodišnjoj ekonomskoj stagnaciji. Želje o uspostavi nove međunarodne valute koja bi konkurisala dolaru, otvoreno najavljivana još od 2006., još uvijek je neostvariva. Doduše, na njenoj realizaciji se nije nikada ni ozbiljnije radilo, pa se "sveta alijansa protiv dolara" nije pomakla dalje od početne ideje. Zajednička valuta BRICS-a je neizvodljiva
Valute zemalja BRICS-a su globalno sasvim nevažne, s djelimičnim izuzetkom kineskog juana - 60 posto međunarodnih štednji čine dolari, 20 posto evri, a kineski juan tek 3 posto. Valute Rusije, Brazila, Indije i Južne Afrike su beznačajne. To ne znači da se u budućnosti to ne može promijeniti, ali taj dan je još jako daleko. Pogotovo se to odnosi na hipotekarnu zajedničku globalnu valutu BRICS-a jer postoji velik problem povjerenja u ekonomije tih država. Snaga neke valute ipak, na kraju, leži u povjerenju.
To kao jedinu opciju nameće kineski juan. Ekonomska snaga BRICS-a je dominantno u Kini, a ujedno je ta zemlja najveći izvoznik na svijetu. Potencijal za rast još nije ni izbliza potrošen i sasvim je moguće da ekonomija Kine izražena u tržišnim cijenama pretekne ekonomiju SAD-a. Konačna potrošnja u SAD-u je još uvek dvostruko veća nego u Kini, ali i to se može promijeniti zbog razlike u broju stanovnika. Ali Kina to ne želi, bar ne još. Naime, juan nije savršeno konvertibilna valuta kao dolar i euro, a to je preduslov da postane glavna globalna valuta, piše hrvatski Index.
Kina ne želi da stvori zamjenu za dolar
Umjesto toga centralna banka Kine svaki dan objavljuje kurs prema dolaru, prema kojem su dopuštena odstupanja od 2 posto. Da bi postao savršeno konvertibilan, Kina bi trebalo da se odrekne te kontrole, kao i kontrole odliva kapitala iz države. To joj trenutno nije u interesu. Rusija je primorana da mijenja ulogu dolara juanom. Počelo se trgovati s Kinom u juanu, depoziti u bankama se sve više drže u juanu, a i centralna banka već od prije rata u Ukrajini velik dio međunarodnih štednji drži u toj valuti.
Rusija se nada da će tako biti manje ranjiva na američke sankcije, a Peking ima namjeru da izgradi i unaprijedi bezbjednost prekograničnih platnih sistema juana te promoviše internacionalizaciju valute. Prebacivanje prekograničnih plaćanja između dve zemlje je više udar na euro jer su prije dominantno (preko 80 posto) trgovale u toj valuti.
Neke zemlje izvoznice nafte, poput Saudijske Arabije, takođe razmišljaju o tome da prihvate dio plaćanja u juanima. To ima smisla jer je Kina glavni kupac njene nafte, ali je pitanje hoće li naftne kompanije pristati na to da umjesto dolara, kojim se slobodno trguje, dobiju juane, valutu čiju vrijednost na dnevnom nivou određuje isključivo centralna banka Kine. Hoće li vlasti u Kini biti spremne prepustiti kontrolu nad juanom međunarodnim tržištima, teško je odgovoriti. Vjerovatnije je da će nizom bilateralnih ugovora uvoditi plaćanje u juanima, što će im ustvari dati još veću kontrolu nad ekonomijama Kine i država koje prihvate takav aranžman.
Zbog toga ima više smisla govoriti o tome da Kina pokušava stvoriti valutu kojom će lakše moći kontrolisati trgovačke uslove, a ne pravu zamjenu za dolar. U tom procesu će se sigurno obratiti članovima BRICS-a. Iako jako heterogeni i često neusklađeni u svojim stavovima, po mnogim pitanjima mogu pomoći jedni drugima.