U životu svake žene postoji period kada se osjeća ranjivo i nesigurno, ali za neke, ta nesigurnost se pretvara u pravi horor.
Upravo tako je bilo i u životu ove hrabre majke koja je trpila nasilje u porodici godinama. Iako želi da ostane anonimna, njena priča je potresna i uznemirujuća.
Zaljubila se i udala sa 17 godina, napustila je roditeljski dom i započela bračni zivot koji se već u prvim mjesecima pretvorio u vrstu zarobljeništva. Brak je trajao nepunih 5 godina.
Prvi šamar dobila je zbog pogleda na običnog prolaznika. Nekoliko puta je pokušala da izadje iz toksičnog odnosa, svaki pokušaj završavao se molbama, prijetnjama i brutalnim prebijanjem. Dobila je dvoje djece i dala novu šansu svom braku do trenutka kada je njen muž potegao nož i nanio joj 17 uboda.
Tetive na rukama su joj bile presječena, plućna maramica probijena, na ivici života poslednjim atomima životne snage hrabra majka je uspjela da podigne bebu u krvavo naručje, uzme za ruku sina od tri godine izvede ih iz kuće i dozove pomoć.
Potresna priča mlade žene čija je želja da zaštiti svoju djecu bila jača od oštrog noža, gubitka krvi i smrti ostaviće sve bez teksta.
Ova hrabra žena je spremna da progovori o svojoj borbi sa nasiljem i odlučila je da podijeli svoju priču u emisiji Crna hronika sa svima koji se bore sa sličnim problemima.
"Prvi događaj je bio kada sam pogledala prolaznika i tada sam dobila prvi šamar. Mene je tada povukao rukama, odvučena sam kući i zaključana. Od tada je krenulo sve gore i gore. Njegova ljubomora je tada rasla i bila je sve veća i veća. Kada bi išli gradom, on mi je govorio da držim glavu dole i da prolaznike ne gledam, da svi u mene gledaju. Branio je čak da me gleda i njegova porodica i njegova 2 brata. Branio je njegovom ocu da dolazi kod nas, ali i mojoj porodici. Razlog je bio da me i oni takođe gledaju", rekla je.
Njena porodica nije znala da trpi nasilje do trenutka dok suprug, ona i djeca nisu otišli kod njih na selo.
"Ja sam tada sjedila na krevetu, a sin mi je prolazio pored stola. Sklonila sam nogu da bi prošao i tada mi je suprug šapnuo da ne pomjeram tako nogu jer me brat gleda u zadnjicu. Tada sam odma odreagovala, odlučila sam da posle 4 godine mojima kažem šta trpim od strane njega i šta sam trpila. Bila sam zaključana u kući dok je on išao u prodavnicu i morala sam da pričam sa njim telefonom dok on ide. Da držim glavu dole dok idem gradom. Kada su sve to čuli, otac i majka su bili šokirani pričom. Onda je moj otac rekao da se ne vrećam sa njim, već da ostanem dole na Kosovu."
Međutim, ona je ipak odlučila da mu da još jednu šansu zbog djece.
"Ja sam prihvatila da mi krenemo iz početka jer sam gledala da djeca imaju porodicu i da mi budemo na okupu. Vidjela sam da su djeca bila vezana za njega i onda sam prihvatila to stanovanje privatno nedaleko od mojih. Od tog dana kako smo krenuli da živimo u toj kući počelo je monstruozno ponašanje."
Tog kobnog dana htjela je da ode kod svojih sa djecom, međutim, suprug joj nije dozvoljavao.
"Tog dana sam htjela da odem kod svojih sa djecom, jer mi je brat bio tamo i žejlela sam da se djeca igraju sa svojom braćom. On mi to nije dozvolio i rekao mi je da se vratim kući. Međutim, ja sam spremila djecu i insistirala sam da idem. Ali je počeo jak pljusak i morala sam da uđem u kuću. On je istog trenutka zaključao vrata i povukao me u dnevnu sobu. Tada je krenuo da viče da više nikada neću izaći i da završava život sa mnom. Počela sam da plačem jer sam znala da će se odigrati nešto mnogo gore. Imala sam u glavi da će da me ubije", rekla je i potom nastavila:
"Držala sam dijete od 10 mjeseci u naručju, a starije dijete je sjedilo na krevetu i plakalo jer me je svo vrijeme psovao. Tada je uzeo malo dijete iz ruke i bacio ga na pod. Tada me je udario tri puta pesnicom u glavu, ali sam ostala pri svijesti. Ne znam da li je planirao da me onesvjesti i cijelu iskasapi. Međutim, ostala sam svoja i samo sam se srušila na krevet. Krenula sam da dohvatim bebu, ali mi on nije dozvoljavao. Otrčao je da ugrabi nož, a ja sam uspjela da dohvatim dijete jer sam se plašila da njih ne povrijedi. On je potom opet uzeo dijete iz moje ruke i bacio ga na pod. Dok me je ubadao nožem, dijete je zakačio nožem. Dok me je ubadao nožem branila sam se isključivo rukama. Da se nisam branila bila bi mrtva. Na desnoj ruci su mi posječene tetive, dok je lijeva bila sva u ubodima. Zadnji ubod nožem probio mi je plućnu maramicu gdje je nož završio 3 centimetara od srca. Pluća su mi se punila krvlju. Spašena sam u Prištini od strane Albanaca. U bolnici u Prištini sanirali su mi kobni ubod i stavili mi drenažu."
Ona je potom otkrila da je suprug posle monstruoznog djela izašao iz kuće i pobjegao.
"Nisam imala telefon jer mi je branio, a kobnog dana sam se pravila mrtva nakon incidenta ne bi li me ostavio na miru i prestao sa ubodima. Kada sam čula kapiju da je izašao. Smogla sam snage da ustanem i nisam mogla da podignem dijete jer su mi obje ruke bile presječene. Osjećala sam da mi ruke tonu. Kada sam pogledala ruke, desna ruka mi je visila o koncu. Tada sam klekla i dohvatila dijete ramenima i nosila ga do prve prodavnice u blizini kuće. Stariji sin je išao pored mene i držao me za nogu. Kada sam vidjela djecu da su zbrinuta i u naručju komšija, meni ništa više nije bilo bitno. Tada su krenule vrtoglavice. Samo sam rekla da mi prospu vodu i da ja više ne mogu. Doktori su mi rekli da me je to spasilo, jer da sam pala i onesvijestila se, bila bi u komi i bilo bi teško boriti se za moj život. Inače, tada kada smo došli do te prodavnice, vidio nas je svekar, mene onako krvavu sa djecom i samo je otišao. Za vrijeme mog oporavka djeca su bila kod mojih roditelja."
Njen bivši suprug osuđen je na 3 godine zatvora zbog pokušaja ubistva.
"Međutim, on je izašao i ranije. Sada je na slobodi, ponosno šeta i smije se kada me sretne. Djeca ga ne interesuju, niti pita. Na starijeg sina koji je tada imao 3 godine ostale su velike posledice. Sada ima 7 godina, sve zna ali drži u sebi", rekla je.