Dušan Krsmanović je u pritvoru postao "pola čovjeka", a podršku mu je pružala supruga Željka.
Dušan Krsmanović, koji je izašao na slobodu nakon što je izdržao kaznu za učešće u atentatu na tadašnjeg premijera Zorana Đinđića, postao je "pola čovjeka" kad je bio u pritvoru, pisali su tad mediji.
Nekadašnji pripadnik zemunskog klana u pritvoru je bio u teškom psihičkom i fizičkom stanju. Kako su mediji tad javljali, imao je više razloga za to da bude loše, a osnovni je bio jer je dobijao prijetnje od nekoliko optuženih za ubistvo premijera Đinđića, "da je on na redu"! Sam Krsmanović je tada govorio da neće dugo izdržati unutra.
Zbog toga mu je uprava Okružnog zatvora u Beogradu, kako su Novosti pisale 2007. godine, obezbjedila dodatnu zaštitu i da ga stražari češće obilaze i da ga redovno kontrolišu. Takođe su mu i češće pretresali sobu u kojoj je boravio sa još nekoliko pritvorenika, kako bi se isključila mogućnost da se sam povrijedi.
"Smršao je, osjedio gotovo preko noći, postao senka od čoveka", pisale su tad Novosti pozivajući se na svoje izvore iz Centralnog zatvora. List je tada podsetio i da se Krsmanović "vratio u stanje u kojem je bio neposredno posle hapšenja, tokom "Sablje" kada je dugo bio pod psihijatrijskim tretmanom, a zatim je došao sebi."
Krsmanović je tad zatražio od uprave Okružnog zatvora u Beogradu da ga odvoji od grupe pritvorenika, da u ćeliji boravi sam, ističući svoje loše stanje i teret koji mu nameće boravak iza rešetaka. "Zatvorio se sam, uplašio se", pronjelo se odmah zatvorom, pošto je Krsmanović izolovan po svojoj želji.
U žalbi na presudu Specijalnog suda, po kojoj je bio osuđen na 30 godina zatvora, Dušan Krsmanović je priznao zločin i od tog trenutka za njega kreće noćna mora. Pri svakom izlasku u šetnju, ostali zatvorenici su mu dobacivali, prijetili, gurali ga..., zbog čega su stražari postali daleko rigorozniji i grublji. "Ne znam ništa o žalbi koju je napisao moj klijent, niti želim da komentarišem išta o tom slučaju", kazao je tada advokat Veljko Delibašić.
Krsmanović je navodno, prema pisanju lista, posle presude rekao da je dobio 30 godina i da nema šta da izgubi. Kazao je da će da napiše priznanje i da će dobiti manju kaznu. Tu odluku podržala je i njegova supruga Željka koja mu je svakog dana, gotovo četiri godine u tom trenutku, donosila ručak u CZ, pisale su Novosti te 2007.
"Željka u svemu podržava Dušana, svakodnevno odlazi u Bačvansku, nosi mu pakete, odjeću, ručak. Od onog dana kad je procurila vijest da je Dušan napisao priznanje u žalbi, njoj je daleko teže. Porodice ostalih osumnjičenih gledaju je ispod oka, dobacuju joj razne gadosti, govorili su njegovi prijatelji. List je podsjetio tad da je Krsmanović bio osužen i na tri godine i devet mjeseci zatvora zbog trgovine drogom i više krivičnih djela otmice. Ovom kaznom bila je obuhvaćena i trgovina kokainom, heroinom, marihuanom, kao i primjena teškog nasilja prema neposlušnim članovima grupe.
U optužnici je tada bilo navedeno da su članovi ove grupe od 1998. do 2003. godine u Beogradu i Zemunu prodavali drogu. Iz inostranstva su narkotike dopremali Dejan Milenković Bagzi i Safet Kalić, a Dušan Krsmanović je posle toga pakete preuzimao od Spasojevića. Ispod Krsmanovića postojala je organizovana mreža dilera, pa je novac od prodaje droge određenim putem dopreman Spasojeviću.