Razlog za to bile su prijetnje nekoliko optuženih za ubistvo premijera "da je on , Dušan Krsmanović, na redu"
Dušan Krsmanović, nekadašnji pripadnik zemunskog klana koji je izašao na slobodu posle izdržane kazne za učešće u atentatu na tadašnjeg premijera Zorana Đinđića, u pritvoru je, kako se tada pisalo, postao "pola čovjeka" i bio u teškom psihičkom i fizičkom stanju.
Razloga za to bilo je više a osnovni je taj što je svakodnevno dobijao prijetnje od nekoliko optuženih za ubistvo premijera Đinđića, "da je on na redu"! Sam Krsmanović je tada govorio "da neće dugo izdržati unutra".
Kako su Novosti pisale 2007. godine, baš zbog toga, uprava Okružnog zatvora u Beogradu tada mu je, prije 15 godina, obezbijedila dodatnu zaštitu - da ga stražari češće obilaze, redovno kontrolišu i pretresaju sobu u kojoj boravi s još nekoliko pritvorenika, kako bi se isključila svaka mogućnost da se Krsmanović sam povrijedi.
- Smršao je, osijedio gotovo preko noći, postao senka od čovjeka, pisale su Novosti pre 15 godina pozivajući se na svoje izvore iz Centralnog zatvora. List je tada podsjetio i da se Krsmanović "vratio u stanje u kojem je bio neposredno posle hapšenja, tokom "Sablje" kada je dugo bio pod psihijatrijskim tretmanom, a zatim je došao sebi."
Te godine, Krsmanović je ponovo zatražio od uprave Okružnog zatvora u Beogradu da ga odvoji od grupe pritvorenika, da u ćeliji boravi sam, ističući svoje loše stanje i teret koji mu nameće boravak iza rešetaka.
- Zatvorio se sam, uplašio se - pronelo se odmah zatvorom, pošto je Krsmanović izolovan po svojoj želji.
A, kad je osvanula vijest da je Dušan Krsmanović u žalbi na presudu Specijalnog suda, po kojoj je osuđen na 30 godina za učešće u ubistvu Zorana Đinđića, priznao zločin, od tog trenutka za njega počinje noćna mora. Pri svakom izlasku u šetnju, ostali zatvorenici mu dobacuju, prijete mu, guraju ga..., zbog čega su stražari postali daleko rigorozniji i grublji.
- Ne znam ništa o žalbi koju je napisao moj klijent, niti želim da komentarišem išta o tom slučaju - kazao je tada advokat Veljko Delibašić.
Krsmanović je navodno, prema pisanju lista, posle presude rekao i ovo: "Dobio sam 30 godina, nemam šta da izgubim. Napisaću priznanje, dobiću manju kaznu."
"Željka u svemu podržava Dušana"
Odluku Dušana Krsmanovića da u žalbi na presudu prizna učešće u atentatu na premijera Zorana Đinđića, podržala je i njegova supruga Željka, koja mu svakog dana, gotovo četiri godine, donosi ručak u CZ, pisale su Novosti te 2007. godine.
- Željka u svemu podržava Dušana, svakodnevno odlazi u Bačvansku, nosi mu pakete, odjeću, ručak, povjerili su se tada prijatelji Dušana Krsmanovića.
- Od onog dana kad je procurila vijest da je Dušan napisao priznanje u žalbi, njoj je daleko teže. Porodice ostalih osumnjičenih gledaju je ispod oka, dobacuju joj razne gadosti, govorili su njegovi prijatelji prije 15 godina. List podsjeća i da osim što je osuđen na 30 godina za učešće u ubistvu premijera Đinđića, Dušan Krsmanović je i zbog trgovine drogom i više krivičnih djela otmice osuđen i na tri godine i deset mjeseci zatvora. Ovom kaznom obuhvaćena je trgovina kokainom, heroinom, marihuanom, kao i primjena teškog nasilja prema neposlušnim članovima grupe.
U optužnici je tada bilo navedeno da su članovi ove grupe od 1998. do 2003. godine u Beogradu i Zemunu prodavali drogu.
Iz inostranstva su narkotike dopremali Dejan Milenković Bagzi i Safet Kalić, a Dušan Krsmanović je posle toga pakete preuzimao od Spasojevića. Ispod Krsmanovića postojala je organizovana mreža dilera, pa je novac od prodaje droge određenim putem dopreman Spasojeviću.