Region

ZEMUNAC OSUĐEN ZA UBISTVO ĐINĐIĆA PUŠTEN NA SLOBODU! Otkrio sve o atentatu, "SVE ĆU ISPRIČATI - KRIV SAM I KAJEM SE"

Autor Uroš Matejić

Dušan Krsmanović izlazi na slobodu pred 20. godišnjicu ubistva nekadašnjeg premijera Srbije.

Izvor: Profimedia

Kako saznaju domaći mediji, danas je iz zatvora na slobodu pušten Dušan Krsmanović (44), bivši pripadnik zemunskog klana, koji je jedan od optuženih za ubistvo premijera Zorana Đinđića. Krsmanović izlazi na slobodu pred 20. godišnjicu ubistva nekadašnjeg premijera Srbije.

On je pušten nakon odležanih 20 godina zatvora. Uhapšen je u akciji "Sablja", a prvostepenom presudom bio je osuđen na 30 godina zatvora, ali mu je odlukom Apelacionog suda kazna smanjena na 20 godina. Na suđenju je izrazio kajanje, ali ne zbog ubistva premijera Đinđića, već, kako je sam izjavio "svega što ga je dovelo u situaciju u kojoj se našao". Zbog tog "priznanja" stizale su mu prijetnje, zbog kojih se i nalazio u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, a ne u Požarevcu gdje su svi ostali. 

Krsmanović je 2008. godine priznao u žalbi Vrhovnom sudu da je učestvovao u atentatu na premijera Srbije Zorana Đinđića, zatraživši od suda da mu ublaži prvostepenu presudu i "pruži još jednu šansu", rekavši: "Ubili smo premijera Đinđića. Sve je bilo onako kako sam rekao u istrazi. Kajem se i sve ću ponovo ispričati."

"Priznao sam i nisam štedio ni sebe ni druge. Ne želim da se branim time da sam nevin. Osjećam se krivim i sud me ispravno proglasio krivim, ali kazna nije primjereno odmjerena. Ne tražim ni ponovno suđenje niti ukidanje presude", naveo je Krsmanović u pisanoj žalbi, koju je pročitao sudija izvestilac Zoran Savić.

"Kajem se, ali imam vjeru u Boga"

Krsmanović je istakao da se branio ćutanjem jer se prijetilo njemu i njegovoj porodici. Okrivljeni je rekao da je za vrijeme i posle atentata "osjećao krivicu što je protiv svoje volje učesnik u ubistvu Đinđića". On je ponovio da su sva ubistva koja se stavljaju na teret zemunskoj grupi naredili ili Spasojević ili svjedok saradnik Ljubiša Buha Čume, a da su ih izvršili svjedoci saradnici Dejan Milenković Bagzi, Ljubiša Buha Čume, Miladin Suvajdžić zvani Đura mutavi, kao i "Mamica, Kum, Sale, Kreza i Limun".

Prema optužnici, Dušan Krsmanović, nalazio se u Nemanjinoj ulici, odakle je javljao dolazak kolone vozila sa premijerom. Sam Krsmanović u završnoj riječi je rekao:

"Najiskrenije se kajem zbog svega što me je dovelo u ovakvu situaciju i položaj u kojem sam danas. Kajem se i zbog svoje djece koja odrastaju bez oca, kajem se zbog još mnogo toga, ali imam vjeru u Boga. On zna moje namjere i vjerujem da će biti na mojoj strani...".

Dušan Krsmanović
Izvor: YouTube/Rudar 7

Sve otkrio na sudu 2003. - "Hteo sam da se ubijem"

Krsmanović je u iskazu iz 2003. godine kada je osuđen, opisao iz njegovog ugla šta se dešavalo u trenutku ubistva premijera Zorana Đinđića.

"Na trotoaru iznad te stanice parkirao sam plavi 'ford eskort'. Pošto sam tu stajao oko jedan sat, Miša (Miloš Simović) me zvao na telefon i rekao da mu je Aca (Aleksandar Simović) javio da je ovaj ušao. Tako smo koristili riječi, nismo spominjali ime. Ja sam onda mislio da ni od ovog dana neće biti ništa, sio sam u kola i krenuo prema Železničkoj stanici da nešto jedem. Tada me je Miša ponovo zvao i kaže da će ovaj da dođe (Zoran Đinđić) i da se vratim na mjesto gdje sam bio. Zove me ponovo i kaže: 'Gledaj sad' i prekida vezu", pričao je on, pa nastavio:

"Ubrzo me zove Aleksandar Simović i kaže: 'Nije bio on'. Ja nisam ništa vidio, krenuo sam ponovo prema automobilu sa stanice, tada zove Aleksandar i kaže: 'Evo ga! Evo ga!' Bio sam uzbuđen, počelo je srce da mi lupa, čuo sam dva pucnja u razmaku, kao kad se izgovori 'du-du'. Tada sam sio u automobil i odvezao se do Autokomande. Usput me je nazvao Miloš i rekao da tamo negdje budem. Posle sam otišao u stan u Triše Kaclerovića, koji je takođe, ranije bio iznajmljen. Sjutradan uveče je došao Ninoslav Konstatinović i smijao se. Ispričao nam je kako je došlo do pucnjave u Đinđića, i da je, kada je Aca Simović zvao mene, da je tada Zvezdan Jovanović nišanio prema Đinđiću. Pucao je dva puta i posle toga pušku bacio Simović Aleksandru i prvi počeo da bježi".

Bivši član zemunskog klana je tada otkrio da je htio da se ubije:

"Kad sam na televiziji čuo da je ubijen Đinđić, prvo sam htio da izvršim samoubistvo jednim malim pištoljem, a onda mi je to splasnulo. Nekoliko dana sam boravio u stanu sa Milanom Jurišićem, bio sam u kontaktu sa bratom. Kad sam došao kod brata, policija nas je uhapsila".