Aleksandar Mandić, sin ubijenog Milenka Mandić, danas živi običnim životom, kaže da je posle očeve smrti pozivan u razne kartele, a čak su mu prijetili smrću.
Aleksandar Mandić, sin stradalog biznismena Milenka Mandića Mande, gostujući na KurirTv pričao je o tome kakav mu je život sada, sa obzirom na to da je čak i napisao knjigu o svom ocu, koji je ubijen zajedno sa Željkom Ražnatovićem Arkanom u hotelu Interkontinetal 2000. godine.
"Danas je moj život relativno običan, doduše nije oduvek takav bio. Bilo je drugo vrijeme, ljudi i atmosfera. Danas je sve brže i modernije, tada nije moglo sve brzo da se odradi. Živjelo se uvijek na ivici nekog skandala. Nije bilo straha, čak ni te kobne 2000. godine. Strah nikada nije prisutan, na opasnost se pod tim okolnostima ne gleda tim očima. Moj pokojni otac i komadant nisu očekivali da će se to tada dogoditi, mada svi koji su mogli da procjene situaciju znali su da starost neće dočekati na regularan način. Svaki dan se gubilo po nekoliko dana", započeo je Mandić.
Nakon toga, shodno tome da je imao samo 17 godina kada se ubistvo odigralo, on je pokušao da se prisjeti njegovih prvih reakcija kada je saznao da mu je otac ubijen:
"Nisam znao da je bio atentat, mislio sam da su se njih dvojica između sebe pokačili. Strahovita je vijest kada saznate da vam je otac poginuo na licu mjesta, a komadant izdahnuo posle pola sata. Sve se promijenilo u mom životu, kao da sam pao sa Ajfelove kule na beton.
Nakon toga, privatni detektiv Uglješa Grgur je pričao o tome koliko je teško da djeca ubijenih ljudi, koji su bili sa one strane zakona, imaju adekvatno odrastanje.
"Uopšte nije lako, to su stresovi i traume. Postoje razni primjeri, neka djeca ne mogu da prebrode takve stvari, a kroz tu borbu često prave probleme. Svakako da je to vrijeme bilo drugačije, tada su mangupi bili šmekeri, uvijek dotjerali, svakom priskaču u pomoć, prema konobarima su se obraćali kao prema akademiku, a ne kao današnji bahati mangupi. Postojao je kodeks ponašanja, niko nije bježao od njih, svako je htio da se druži sa njima. Imamo primere razbojnika i klošara, a djeca vaspitanih i sigurnih ljudi su kao Mandić, čovjek napisao knjigu i sada je uzoran roditelj", rekao je Grgur.
Sin poginulog Mande je otkrio da su mu prijetili razni likovi iz podzemlja, pa se osvrnuo i da luksuz u kojem je odrastao u mladosti:
"Bio sam pozivan u razne grupe, kartele, akcije... Ko zna gdje bih završio... Prijetili su mi posle ubistva, Jorga i Skole su me zvali i prijetili su mi, jer sam pričao da su oni učestvovali. Kao mali sam sve imao, kao sin Pabla Eskobara, samo što moj otac nije radio drogu. Otac mi je zvijezde sa neba skidao, sve mi je pružao, ali ja sam to i zaslužio, trenirao sam boks, plivanje, karting, u svemu sam bio prvak. Manda je volio ljude, bio je gladan mene, volio je životinje, sve možeš da utisneš, ali ne možeš dobar glas", zaključio je Mandić.