Sretko Kalinić se sa Milošem Simovićem skrivao čak 7 godina po ubistvu srpskog premijera Zorana Đinđića, a možda nikada ne bi bio pronađen i uhapšen da se nije sukobio upravo sa svojim partnerom u bjekstvu, prenosi Kurir.
U svojoj knjizi prvi put otkriva kako je došlo do tog sukoba, koji ga je koštao slobode.
Pucnjava na jezeru Rakitje nedaleko od Zagreba, u kojoj je 8. juna 2010. godine Miloš Simović (42) ranio Sretka Kalinića (48), bila je prekretnica u dugogodišnjem skrivanju članova ozloglašenog „zemunskog klana” koji su godinama uspijevali da izbjegnu hapšenja, piše Kurir.
U svojoj knjizi „Zemunski klan – ko je ko” Kalinić, koji izdržava kaznu od 40 godina zatvora zbog učešća u ubistvu srpskog premijera Zorana Đinđića i zločina „zemunskog klana”, otkriva kako je došlo do ranjavanja tokom njihovog skrivanja u Zagrebu.
"Dogovorio sam se s Derpetom Glavatim Simovićem (nadimak kojim naziva Miloša Simovića) da roštiljamo u blizini jezera Rakitje kod Zagreba, gdje smo i ranije išli. Mislim da je ona žica za roštilj još tamo u grmu. Otišli smo u neku samoposlugu u Laništu da kupimo ribu i meso. Bježao je od mene po samoposluzi, ali mi nije bilo čudno jer je stalno bio u nekim paranojama i svakog dana bi drhtao bar po četiri-pet puta, stresao bi se kao pas kada izađe iz vode", počeo je svoje pripovjedanje Kalinić.
Na mjesto pucnjave išli su biciklima. Kako kaže Kalinić, Simović je u jednom momentu napravio manevar posle kojeg se našao iza svog nekadašnjeg kolege.
"Vozio je bicikl ispred mene kada smo krenuli prema jezeru, a kada je trebalo da skrene, produžio je pravo. Isfolirao je da se zamislio. Kada sam ja skrenuo prema jezeru, on je krenuo za mnom. Prošli smo ispod auto-puta i trebalo je da siđemo s bajseva da bismo se popeli na malu uzvišicu od oko metar i po", sjeća se Kalinić.
MISLIO DA GA JE PROMAŠIO, PA POBJEGAO
I sve što se dalje dešavalo Kalinić opisuje do najsitnijih detalja.
"Kada sam prešao deset-petnaest metara, čuo sam pucanj i istovremeno osjetio jak udarac u leđa, kao maljem. Skočio sam s bajsa, uhvatio Derpeta Glavatog Simovića za desnu ruku, u kojoj je držao pištolj, i povukao ga iz sve snage, posle čega je počeo da pada. Okrenuo se, još jednom pucao i pogodio me u prsa, s desne strane. Sklonio sam se nekoliko metara, izvukao utoku iz torbice, vratio se za sedam-osam sekundi, ali je Derpe Glavati Simović pobjegao kao zec. Pi*ka, mislio je da me je promašio. Lako sam mogao da mu uzmem pištolj, ali sam ga samo povukao za ruku i pustio. Kakva greška!"
Da sam vidio pi*ketinu, stigao bih ga, imao sam još snage da istrčim dobrih stotinak metara, ali nisam znao kojim putem je krenuo", opisuje Kalinić.
KRV NA USTA I GUŠENJE
Pomoć je, kako navodi, potražio na mjestu gdje je obično bilo kupača. Tamo je vidio samo jednog čovjeka, udaljenog oko 200 metara, ali nije mogao da dođe do njega, pa se prodrao i mahnuo rukom da dođe prema njemu.
"Čim sam viknuo, udarila mi je krv na usta. Išao sam dalje prema onom čovjeku, prešao sam oko 80 metara i nisam više mogao. Sjeo sam i čekao da mi priđe. Kada je došao do mene, rekao sam mu ko sam, ko me je upucao i da pozove policiju. Bilo mi je čudno što sam počeo da se gušim kada sam se naslonio na desnu stranu, ali je to bilo zbog unutrašnjeg krvarenja. Okrenuo sam se nalijevo i prodisao, ali nisam mogao da otvorim oči. Osjećao sam da mi je to kraj. Obuzeo me je neki nenormalan bijes. Razmišljao sam da me je ubila najveća ljiga i pi*da od čovjeka koja postoji", ne skrivajući bijes priča Kalinić.
Sledeće čega se sjeća je dolazak hrvatskih policajaca.
"Čuo sam motorole sa kojih je odjekivalo: „Je li živ?” Kada sam pomjerio stopalo, jedan od policajaca je rekao: „Živ je.” Murija je brzo došla, kao da je bila u blizini, dok se Hitne uopšte ne sjećam kad je stigla. Ostalo mi je urezano da mi je medicinska sestra u vozilu Hitne pomoći govorila da ne smijem da zaspim", piše u svojoj knjizi Kalinić, govoreći o incidentu posle kojeg je prekinuto njegovo bjekstvo dugo sedam godina.
VOLIO BIH DA UGOSTIM MEDICINSKE SESTRE
U kolima Hitne pomoći je ipak zaspao, ali su mu, kaže, stavili nešto pod nos, pa je skočio kao nenormalan, čak i oči otvorio nakratko.
"Ne znam šta je to bilo, ali je dobra stvar da malo živneš. Kada sam otvorio oči posle operacije, vidio sam pet-šest policajaca koji su držali „heklere” u rukama. Noge i ruke su mi bile vezane za krevet. Nije bio nikakav trip. Vidjeli su da sam normalan, pa su mi odvezali ruke. Medicinska sestra Tanja i mlade sestre, za koje vjerujem da su već vrhunski medicinski stručnjaci, brinule su o meni. Tea je doktorka sto posto, a vjerujem da su i Vanesa i Karolina to postale. Da mi je Tea dala broj telefona, mogli smo da razmjenjujemo životne priče, a možda sam mogao i da je ugostim u ovom logoru. Volio bih da se čujem sa nekom od njih četiri, kao i da mi pošalju brojeve telefona u pismu, pa da ih zovem", iznosi Kalinić želje.
PSIHIČKI ĆE GA UBITI ĆIĆOLINA
Posle oporavka prebačen je u zatvorsku bolnicu, a potom i u istražni zatvor „Remetinec”, koji se nalazi u blizini stana na Laništu, gdje je živio.
"Jedne večeri su došli po mene, spakovali me i poslali u Srbiju Vladinim avionom. Je*ote, kako ovo bolesno zvuči, kao da je avion poslao Vlada Budala", šali se Kalinić.
Simović je uhapšen dva dana nakon pucnjave dok je pokušavao da pređe hrvatsko-srpsku granicu. Kalinić i Simović su se ponovo sreli u Specijalnom sudu, a tada je u sudnici izbio haos. Neočekivano, Kalinić je sve prebacio na šalu i odbio da tereti Simovića, uz opasku da je već dovoljno kažnjen i da će mu „kad-tad doći glave njegova žena”, koju je uporedio sa bivšom italijanskom glumicom iz porno-filmova, Ćićolinom.
Upitan od sudije u kakvom je odnosu sa Simovićem, Kalinić je tada mirno rekao: "Pa nismo u zavadi. Dobri smo. Ne zanima me ovaj slučaj i ne teretim optuženog, jer ga kad-tad čeka surova kazna njegove supruge, koju iz milošte zovem Ćićolina. Ona će ga psihički maltretirati i na kraju ubiti", bile su riječi najopasnijeg „zemunca”.
Simović je na početku suđenja u aprilu prošle godine negirao krivicu, navodeći da neće iznositi odbranu jer nema od čega da se brani. Međutim, na ranijim suđenjima za druga krivična dela, Simović je potvrdio da je pucao u Kalinića jer se plašio da će on ubiti njega. Simović je osuđen na šest godina zatvora zbog ranjavanja Kalinića, a već služi kaznu od 40 godina u „Alkatrazu” u Požarevcu zbog drugih zločina „zemunaca”, dok Kalinić služi kaznu od 40 u strogo čuvanom Sedmom paviljonu „Zabele”.