Tri godine trajala je jedna od najvećih misterija Srbije, a završila se tragično tokom akcije "Sablja" u martu 2003. godine. Tada su pripadnici "zemunskog klana" otkrili mjesto na kom je zakopano tijelo Ivana Stambolića, nekadašnjeg predsjednika predsedništva SR Srbije.
Stambolić je ubijen 25. avgusta 2000, a još tada se vjerovalo da je motiv njegove otmice i ubistva, bio strah članova porodice Milošević da bi mu on mogao biti ozbiljan politički protivnik na izborima te godine. Sve dok nije pronađeno tijelo, slučaj se vodio kao nestanak i otmica.
Stambolić je tokom osamdesetih godina prošlog vijeka bio najbliži saradnik Slobodana Miloševića, tačnije bilo je obrnuto - Milošević je bio saradnik Stambolića. I tako sve do Osme sednice i čuvenog obračuna kada je smijenjen, poslije čega počinje neprikosnovena vladavina Miloševića.
Upravo su najave da bi Stambolić mogao da se kandiduje za predsjednika Srbije, kako se smatra, pojedini članovi porodice Milošević vidjeli kao prijetnju i veliki povratak čoveka kog su 14 godina ranije politički uklonili.
Sada, ekskluzivno za Kurir, tajnu ubistva Stambolića otkriva Ljubomir Mihajlović, čuveni Ljuba Šiptar, bivši direktor Komercijalne banke. Sudeći po njegovom svjedočenju, Stambolić bi izbjegao atentat da su njegovi dželati znali šta planira da odgovori liderima DOS-a.
* Zanimljivo je da ste bili bliski i sa Ivanom Stambolićem, Miloševićevim najprije dobrim prijateljem, a potom i protivnikom. Bili ste posljednji čovjek koji je pričao sa Stambolićem prije nego što će ga oteti i ubiti...
- Bili smo više nego braća. Zaposlio sam mu ćerku iako me je molio da to ne radim, jer ga, govorio mi je, službe prate, pa ću imati posljedice od Miloševića. Nije me bilo briga, uradio sam to iz poštovanja prema njemu. I s velikim zadovoljstvom. Stambolić je, tvrdim vam, bio bolji političar od Miloševića, bio je vizionar. Imao je odlične odnose sa Albancima.
Vi tvrdite da bi Kosovo danas bilo srpsko samo da je Stambolić ostao na vlasti, da ga Milošević nije smijenio krajem osamdesetih?
- Sto posto bi bilo u okviru Srbije.
Mislite da bi Stambolić 2000. godine pobedio Miloševića da se kandidovao na izborima, odnosno da prije toga nije kidnapovan?
- U subotu je kidnapovan, a mi smo Košutnjakom šetali u petak uveče. Šetali smo do jedanaest uveče, na rastanku mi je rekao: "Ljubo, sjutra imam važan sastanak, DOS s Latinkom Perović hoće da me kandiduje da, umjesto Vojislava Koštunice, budem protivkandidat Miloševiću na predsjedničkim izborima. Spremam se da im sutra u 11 časova saopštim da to neću da prihvatim. Jedna ćerka mi je navodno stradala u saobraćajnoj nesreći u Budvi, ali pouzdano znam da ju je ubio režim, hoću da mi druga ćerka i sin ostanu živi i zdravi." Sutradan je kidnapovan. Plakao sam kao dijete kad sam čuo. A da se kandidovao za predsjednika - pobijedio bi Miloševića. Ivana su voljeli ljudi - otkriva Ljuba Mihajlović.
Paranoičan strah od povratka Stambolića bio je očigledno okidač da se naredi ubistvo čovjeka koji se ničim nije ogriješio, ni o državu, niti o narod i zakone.
Podsjetimo, presudom Specijalnog suda, za ubistvo Stambolića osuđeni su pripadnici Jedinice za specijalne operacije, kao i pojedini čelnici Resora Državne bezbednosti Srbije. Utvrđeno je da su pripadnici JSO oteli Stambolića oko 10 sati ujutru, na Košutnjaku dok je trčao. Ubacili su ga u kombi, prelijepili mu usta lepljivom trakom, stavili džak na glavu, odvezli na Frušku goru i oborili na koljena ispred već unaprijed iskopane jame. Onda mu je Branko Berček, prišao s leđa i ispalio dva hica u glavu.
Stambolić je ubijen 25. avgusta 2000, a još tada se vjerovalo da je motiv njegove otmice i ubistva, navodno, strah Miloševića da bi mu on mogao biti ozbiljan politički protivnik. Njih dvojica bili su osamdesetih najbliži politički saradnici i lični prijatelji. Do razlaza je, međutim, došlo na Osmoj sednici CK Saveza komunista Srbije 1987. godine.
Stambolića su, petorica pripadnika JSO, odvezli na Frušku goru. Ubijen je, a tijelo je bačeno u jamu sa živim krečom. Stambolićevo tijelo pronađeno je tek 2003. tokom akcije "Sablja", a poslije ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića, za šta su osuđeni pripadnici JSO i kriminalnog "zemunskog klana". Zločin je otkriven tako što je policiju do mjesta ubistva doveo Nenad Šare, nekadašnji pripadnik Jedinice, koji je dobio status svjedoka saradnika.
- Dobili smo naređenje od Legije da otmemo i ubijemo Ivana Stambolića, a na Fruškoj gori u njega je pucao Berček - izjavio je Šare na suđenju, koje je tokom njegovog svedočenja bilo zatvoreno za javnost.
- Mjesec dana smo pratili Stambolića. Koristili smo vozila JSO, "jugo", "pasat", kao i bijeli i plavi kombi. Ovaj bijeli kombi nam je u toku praćenja Stambolića ukraden, a u njemu su bili kreč i 20 litara vode. Poslije smo dobili drugi bijeli kombi i nastavili praćenje. Legijina naređenja morali smo da izvršavamo, jer bi u suprotnom završili kao Stambolić.
Svjedok saradnik priznao je da je tog 25. avgusta 2000, zajedno sa Berčekom oteo Ivana Stambolića u Košutnjaku.
- Stambolić je lagano trčao prema našem bijelom kombiju i tada sam stao pored njega sa "zbrojevkom" u ruci. Pokazao sam službenu legitimaciju i viknuo: "Policija, morate poći sa nama!" Kada je pitao zašto, odgovorio sam da ide na informativni razgovor. Ugurali smo ga u kombi, a on nije pružao otpor - kazao je Šare.
Zatim je rekao da su sa ostatkom ekipe iz JSO krenuli na Frušku goru na unaprijed određeno mjesto za likvidaciju.
- On je ležao na podu kombija, ruke su mu bile vezane lisicama, a preko očiju i usta mu je bio zalijepljen selotejp. Istom trakom su bila vezana kolena i zglobovi. Čuvao sam stražu na 40 metara od mjesta na kojem je Stambolić likvidiran. Čuo sam dva hica iz "berete", ali nisam video trenutak ubistva. Kasnije mi je Berček rekao da nikada neće priznati da je pucao u Stambolića - ispričao je Šare.
Suđenje za ubistvo Stambolića bilo je objedinjeno sa postupkom za atentat na Vuka Draškovića u Budvi. Prvostepena odluka donijeta je 2005. i to je bila prva presuda na maksimalnih 40 godina zatvora za počinioce zločina. Nakon toga ulagane su silne žalbe obije strane stranaka u postupku, naložena ponavljanja suđenja...
Konačno, 2007. godine, za ubistvo Stambolića, odlukom sedmočlanog sudskog veća Vrhovnog suda Srbije, trećestepenom presudom, pravosnažno su osuđeni najviši funkcioneri Državne bezbednosti i pripadnici JSO.
Tako je prvi čovjek tadašnjeg RDB Radomir Marković osuđen na 15 godina zatvora, Milorad Ulemek Legija i Branko Berček po 40, Nenad Bujošević - 35, Leonid Milivojević i Duško Maričić po 30, Nenad Ilić 15, a Milorad Bracanović na dvije godine. Niko od njih nije priznao da je učestvovao u otmici, odnosno likvidaciji Ivana Stambolića.