Kako su tribine "proradile" s početkom tranzicije devedesetih, kako se kriminal selio na stadione, na koji način su kriminalci napravili početne korake.
Zoran Timić Tima (58), prvi ultras u Srbiji, otkriva kako je davao baklje političarima, zašto su pjevali uglas s navijačima Dinama. ko je poveo pjesmu kad je umro Tito...
Legenda Zvezdinog sjevera, osnivač "Ultrasa", jedan od vođa delija, na stadionu je duže od četiri decenije, malo je gostovanja, domaćih i stranih, koje je propustio. Mijenjala su se vremena, igrači, uprave, navijačke grupe i postave, a Tima je o(p)stajao.
Timić ne zaboravlja početke Aleksandar Kneževića Kneleta, kako je uzeo oružje u ruke i počeo da se bavi kriminalom, što ga je koštalo života sa samo 21 godinu.
"Kneleta je na sjever doveo Radule, klinac iz mog kraja i odličan huligan. Radule je u početku išao s nama, a kasnije s drugima. Sjajan momak, srčan, hrabar i uvijek spreman za akciju i tuču, ali nezgodan kada popije. Pred neki košarkaški derbi dovede mi Radule nekog klinca (Tima je rođen 1964, a Knele 1970, prim. aut.) i kaže: "Ej, ovo je moj drugar Knele, dobar je klinac i hoće da ide s nama na derbi i da se bije sa grobarima. "Bio je malo uplašen, upijao je svaku riječ koju bismo rekli Radule i ja. Ispunio je zadatak i nabavio štangle koje smo nosili na taj derbi i odlično se pokazao".
"Posle nekoliko dana zvao me je i rekao da je imao problema s nekima na Medaku. Otišli smo da vidimo šta je u pitanju, ali nismo našli te likove. Posle je Knele svima govorio da je on ultras i da su njegovi ultrasi išli da se biju za njega. Išao je na još nekoliko derbija s nama i pričao da ultrasi idu s maramama i naoružani štanglama i biju grobare. Družio se posle i na sjeveru prvenstveno sa svojima iz Jerkovića, uključujući i grobara Žapca (ubijen nekoliko godina kasnije u Vojvode Stepe, prim. aut.)", navodi Timić. Dodaje da se sve dešavalo mnogo prije nego što je Knele postao poznat u gradu.
"Kada se odvojio od nas, Kneletovo prvo gostovanje s ekipom iz Jerkovića bilo je u Nišu. Bila je to 1987. Bilo mu je mnogo stalo do probijanja i sticanja imena, tako da nije birao sredstva za to. Nas nije dirao jer je imao respekt prema nama, a i zahvalnost jer smo ga prihvatili kad je bio klinac i išli da se bijemo za njega ako treba", otkriva tima.
O Kneletu je Tima govorio i nedavno u jednom intervjuu:
"Knele je bio željan da napravi ime. Da svi kažu da je Knele najhrabriji, najluđi. Sve one kajle, novac, automobili kod njega su bili sekundarni. Glavno mu je bilo da postane ime", rekao je Timić.
Aleksandar Knežević Knele je rođen 27. aprila 1971. godine u porodici Vladanke i Dušana Kneževića kao prvo od dvoje djece. U osnovnoj školi je bio odličan đak, kada je imao dvanaest godina jedva je preživio penicilinski šok, a pet godina kasnije je zbog svog mladalačkog revolta sjevnuo blic foto-aparata u oko i gotovo oslijepio. Na Voždovcu je bio poznat kao sportista i vatreni navijač Crvene zvezde. Krajem osamdesetih godina upoznaje Đorđa Božovića Gišku, sa kojim postaje veliki prijatelj. Knele se najčešće družio sa ljudima poput Radovana Lagundžina zvanog Žabac, Romea Savića, zatim Mirka Tomića zvanog Bosanac, a bio je vrlo blizak sa ubicom Ljube Zemunca, Goranom Vukovićem zvanim Majmun, šefom Voždovačke kriminalne grupe.
Posle demonstracija 9. marta, postaje zvanični tjelohranitelj Vuka Draškovića. Iste godine pošto je Knele želio da ima udjela u poslovima oko auto-otpada dolazi u sukob sa poznatim velegradskim kockarom Zoranom Kovačevićem Kočom. Sukob ove dvojice kulminirao je kada ga je posle kraće rasprave u prepunom klubu „Tifani“ mladi Knežević upucao u noge. Maja mjeseca 1992. godine ispred kafića „Freska“ u ulici Vuka Karadžića broj 12. posle žestoke svađe i vrijeđanja na nacionalnoj osnovi Milan Janković, momak iz Bijelog Polja, ranio je Kneleta u predjelu prepona koji je ubrzo prevezen u Klinički centar.
Nedugo posle svih ovih događaja, Knežević je jedne noći u prepunoj kockarnici hotela Jugoslavija, naočigled svih gostiju sa ruke jednog gosta uzeo skupocjen sat „Roleks“ i ključeve džipa „Krajsler Vrangler“.
Kneletova smrt i dan danas je misterija.