Svjedok-saradnik, Bojan Hrvatin, otkrio bizarne detalje o tome kako su Velja Nevolja i Marko Miljković sticali povjerenje u svoje vojnike
Veljko Belivuk i Marko Miljković, vođe zloglasnog klana koji je tokom 2020. sijao smrt, lično su učestvovali u gotovo svim egzekucijama, a pored njih, prema tvrdnjama Tužilaštva za organizovani kriminal, u krvavim zločinima učestvovalo je još 11 njihovih najbližih saradnika. Prema navodima našeg izvora, u kuću u Ritopeku, koju su članovi kriminalne grupe među sobom nazivali "klanica", išli su samo "odabrani".
Nameće se zaključak da Belivuk i Miljković nisu vjerovali baš svakom od članova grupe i da su u kuću u Ritopeku išli samo ljudi od njihovog najvećeg povjerenja. Povjerenje se zadobijalo takozvanim zavjetovanjem - kaže izvor Kurira i objašnjava da je o bizarnom zavjetovanju u tužilaštvu govorio svjedok-saradnik.
"To je objasnio okrivljeni svjedok Bojan Hrvatin, riječima da je prije izvršenja krivičnog djela u kom je učestvovao morao prvo da se "okrvi" sa ostalim pripadnicima grupe! Objasnio je: "Bez toga nema tu nekog povjerenja, to je jednostavno tako na ulici. Možemo mi da se "braćamo", i ovako i onako, ali da bi se došlo do najozbiljnijih priča, dok se čovjek, u navijačkom smislu ne pobije, dok nemamo tri, četiri tuče zajedno, nema tu povjerenja. Dok se ne okrvimo ili dok ne ubijemo nekoga, nema povjerenja" , navodi se u optužnici protiv klana, napisanoj na 322 strane.
Bojan Hrvatin, podsjetimo, uhapšen je nekoliko mjeseci posle ostalih pripadnika grupe i pristao je na saradnju s tužilaštvom. On je detaljno opisao ubistva Lazara Vukićevića, Aleksandra Gligorijevića, Zdravka Radojevića, Gorana Veličkovića i Milana Ljepoje. Na osnovu sporazuma sa tužilaštvom, trebalo bi da bude osuđen na 15 godina zatvora. U optužnici protiv klana nabrojana su imena onih članova grupe koji su uspjeli da zadobiju povjerenje vođa.
Prostor za mučenje
"Srđan Lalić, braća Miloš i Marko Budimir, Vlade Draganić, Nebojša Janković, Bojan Hrvatin, Nemanja Đurić, Nikola Spasojević, Dejan Tešić, Marko Andrić i Nemanja Lakićević, zajedno sa organizatorima, pratili su, javljali kretanje, namamljivali oštećene, pa ih otimali, mučili i ispitivali kako bi iznudili informacije koje su ih interesovale, i na kraju ubijali one koje su kao mete označavali Belivuk i Miljković, i to u kući u Ritopeku, koja je u nastavku garaže imala skriveni prostor namijenjen isključivo mučenju i ubistvima, koju su među sobom zvali "klanica", u kojoj su instalirali industrijsku mašinu za mljevenje mesa kojom su mljeli tijela ubijenih. U tom prostoru su prekrivali pod i zidove najlonom, čistili hemisjkim sredstvima, a sve radi ukljanjanja tragova ubistava ",navodi se u dokumentu tužilaštva.
Krimonolog Dobrivoje Radovanić za Kurir kaže da je "zavjetovanje" pripadnika klana poznati recept mafijaša.
"Zavet među pripadnicima klana je opšte poznat među mafijaškim krugovim širom svijeta. Što je kriminalna grupa ozbiljnija i bavi se opasnijim poslovima, zbog kojih se lako gubi glava, to je zavjet ili to neko obećanje krupnije", kaže Radovanović.
"Što je klan masovniji to se vođa više boji da ga neko ne izda, jer ima različitih karaktera i nikad nije siguran da li će ga neko prodati za nešto. Vođa je uvijek obazriv i zavjetovanjem ima sigurnost, a za pripadnike klana to je uvijek mač koji stoji svakom od njih na vratu".