Matej Periš nestao je u Beogradu 31. decembra, a posljednjih dana u javnosti se pojavila izjava manekenke koja tvrdi da je u Minhenu vidjela mladića koji nevjerovatno liči na Periša.
Ona je navela da ga je vidjela dok je šetala sa majkom na ulici i da joj je bilo nevjerovatno koliko liči na nestalog Splićanina.
"Sve je moguće, u ovom trenutku zaista sve je moguće. Pa i da je Matej živ i otet", kaže Branko Lazarević, zagrebački kriminolog i stručnjak za potrage u penziji, nakon što su u medije procurile nove informacije o nestanku mladog Splićanina.
A u važnost dojava vjeruje i sam Lazarević, ali iskustvo mu je pokazalo da u većini slučajeva ovakvi se potezi povlače radi malo medijske pažnje i publiciteta.
"Početkom januara javila mi se radnica jednog makedonskog hotela, uvjeravajući me da je vidjela Mateja. Ali, informacija se pokazala neistinitom. U 20 godina koliko sam radio u policiji uvijek sam reagovao na dojave, pa i one vidovnjaka. Iako se pokazalo da su više puta bile lažne nego istinite, sve se mora provjeriti. Svaki policajac mora apsolutno ozbiljno shvatiti dojavu i istražiti je, da se danas sutra ne bi uspostavilo da je nestala osoba zaista bila na toj lokaciji, a službenici nisu pročešljali teren", objašnjava kriminolog u penziji, piše Informer.
Šta će s ovom informacijom hrvatska i srpska policija veliko je pitanje, dodaje Lazarević, ali ne negira da je u ovakvim slučajevima i moć autosugestije poprilično velika, s obzirom na medijsku pokrivenost istrage.
"Meni svaka teorija sada zvuči kao moguća, u ovom trenutku se treba doslovno hvatati za svaku slamku. Ali teško vam je iz Zagreba da govorite o tome. Učestvovao sam u hiljadama istraga i potraga, gdje bi redovno nas deset sjedilo na kolegijumu i, kako bi se reklo, pametovalo. Ali kada se slučaj riješio, znalo je da se pokaže da niko od nas nije predvidio da će odgovor na mnoga pitanja ležati baš na tom mjestu. Čudni su putevi nestanka i svi smo se znali čuditi kako se toga ranije nismo sjetili", prisjeća se.
Međutim, nadu ne treba gubiti nikada, sve dok se ne istraži i onaj na oko najnevažniji detalj.
"Uspio sam da pronađem čovjeka čak 64 godine nakon nestanka. Ponavljam, ništa ne možete odbacivati, a istraga treba trajati sve dok se konačno ne dođe do istine", zaključuje iskusni Lazarević.