Mandićev sin priča da su tog dana u "Interkontinentalu" sjedjeli Arkan, njegov otac i Garić i da su opušteno ćaskali.
Prošle su 22 godine otkako je 15. januara 2000. u beogradskom hotelu "Interkontinental" ubijen Željko Ražnatović Arkan (48), vođa Srpske dobrovoljačke garde, sa svojim prijateljem Milenkom Mandićem Mandom (44) i Draganom Garićem Garom (47).
Za zločin su oglašeni krivim Dobrosav Gavrić (45), bivši policajac iz Trbušnice kod Loznice, dok su kao saučesnici osuđeni Milan Miki Đuričić (47) i njegov rođak Dragan Gagi Nikolić (55). Gavrić se nalazi u zatvoru u Kejptaunu u Južnoafričkoj Republici, gde je uhapšen 2011. godine. On se godinama bori za dobijanje azila u toj zemlji, tvrdeći da bi povratak u Srbiju za njega značio smrt, jer bi ga, kako navodi, ubili "Arkanovi osvetnici".
Nikolić se nalazi na izdržavanju kazne u požarevačkom zatvoru "Zabela", dok je Đuričić ubijen u "sačekuši" 25. aprila 2018. u Johanezburgu. On i Gavrić su pobjegli posle izricanja presude u Okružnom sudu u Beogradu.
Aleksandar Aca Mandić (40), sin pokojnog Milenka Mandića Mande, uvjeren je da bez "jakih leđa" niko nije mogao da izvrši takvu likvidaciju.
"Prošle su 22 godine, ali meni kao da su prošla 22 sata. Tuga ne jenjava. Oduzeli su nam ono najdragocjenije iz naših života. Bol je sve jači i jači, steže u srcu. Sud je utvrdio da je ubica Dobrosav Gavrić, a on i njegovi saučesnici su posle tri i po godine pušteni da se brane sa slobode, kao da su zgazili kravu na Žabljaku, a ne ubili troje ljudi. Kada je u pitanju likvidacija čovjeka koji je bio jak kao Arkan, onda je jasno da je sprega bila sa više strana i da bez države nije moglo sve to da se uradi", rekao je Aleksandar Mandić za "Objektiv".
Mandin sin smatra da ima još ljudi koji nisu obuhvaćeni optužnicom za ubistvo Arkana, njegovog oca i Garića, pa istakao: "Ima onaj ko će to da niveliše". On je dodao i da su tog dana u "Interkontinentalu" sjedjeli Arkan, njegov otac i Garić i da su opušteno ćaskali, pošto je u hotelu boravila kineska delegacija.
Aleksandar, koga su dok mu je otac bio živ, nazivali najbogatijim klincem devedesetih, u više navrata je iznosio detalje iz života oca, između ostalog i u ekskluzivnoj ispovijesti:
"Ja to što sam nasljedio, potrošio sam sam ili sa nekim, nije ni bitno, svoju ostavštinu, nije krivično djelo, sam sam sebi naudio, ni za čim ne žalim, pravi prijatelji mog oca su nestali u međuvremenu, posle 2000. godine. Tu je bio Slavko Mijović, Milan Đorđević Bombona, prije toga su mnogi prijatelji otišli, stradali neki koji bi sad možda mogli nešto da pomognu, imali volju, nikom ništa ne tražim. Oni su ili u zatvoru ili nisu materijalno sposobni. Otac mi je govorio da je ulica zlo, da ne idem na ulicu i da mi neće ništa dobro donijeti... Sve je bio u pravu. Ja sam sve kontra uradio, i tako je kako je, ali ja sam zadovoljan, ja nemam za čim da žalim, ni za parama, samo za ocem", objasnio je Mandić prije par godina, pa nastavio:
"On je govorio najbolje kad ti možeš da daješ, da ne tražiš ništa, ja sam prošao i to 'dabogda imao pa nemao', tu kletvu. I najgore je kad ti moraš nekome da se obraćaš pored računa od 30,40 hiljada u buticima za stvari markirane i po 2,3 hiljade za izlaske u grad, čašćavanje konobara po 200, 300 nečega, da ja sad dođem nekom da tražim, ali to je život".
On je tada objasnio kako je, po njegovom mišljenju, vijest o smrti Arkana "zaustavila svijet na trenutak", a onda istakao zašto ga smatra toliko "velikim" i najboljim.
"Komandant kad je ubijen, sve vijesti ovog svijeta su se uključile i prekinule programe da objave tu vijest, čovjek je pričao 6 jezika, imao 9 djece, čovjek bio u tom svom poslu broj 1, kad je držao pekaru imao je najbolju, kad je držao fubalski klub, bio je najbolji, kad se bavio biznisom bio je najbolji, kad je prodavao sladoled u poslastičarnici Ari imao je najbolji sladoled, šta da kažeš više o tom čovjeku, taj čovjek je besmrtan", rekao je Aleksandar.