Nekadašnja predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić otkrila je u jednom intervjuu kako joj je Radovan Karadžić prijetio ubistvom, zbog čega ga je udarila, kako je upoznala Željka Ražnatovića Arkana i šta je tražila od njega.
"Radovan Karadžić je prijetio da će me ubiti. Otvoreno mi je to rekao. I još mi je rekao – a ako ste indiferentni, kao što sam ja i očekivao, da znate da ćemo ubiti sina vašeg brata. Ja hoću da prođem, ali je on stao na vrata. Ja priđem i desnim laktom ga udarim ispod grudi. Kako se on savio ja sam otvorila vrata i izašla. Kažem šoferu da me odmah vozi u Banjaluku. Pred Banjaluku sam tek vozaču rekla zašto smo tako iznenada otišli. Nemam ja šta da ćutim, meni je 88 godina. Ja to moram reći. Podmetali su eksploziv pod kola UNPROFOR, dva puta su me udarila neka kola pozadi, umalo se nismo sručili. Znam i da je Karadžić iz SDK uzeo 28 miliona maraka. Htio je te pare za sebe", rekla je svojevremeno Biljana Plavšić.
Prisjetila se Plavšićeva i dana kada su sahranjivali tijela poginulih Srba.
"Tog dana je 38 ljudi sahranjeno. Ja ljubim svaki sanduk, a Karadžić je u kockarnici u Beogradu. Tada je izgubio 5000 eura. I snime ga u kockarnici i donesu mi snimak. Pa kako onda da Mladić ne kaže kako mu se gadi", rekla je ona svojevremeno za Balkan info.
Napominje da su u to vrijeme svi generali bili protiv odluke Karadžića da smjeni Ratka Mladića.
"Kada sam za Vidovdan nosila odlikovanja vojnicima oni su mi govorili da im ne spominjem Karadžića i rekli su mi da su ovo odlikovanja i nagrade od Republike Srpske a ne od njega", kaže ona.
Napominje da je Alija Izetbegović tražio povod za rat.
"Imala sam jednog dobrog kolegu sa fakulteta koji je bio musliman. Kada je ubijen onaj stari svat u Sarajevu on mi je rekao – Biljana, šta još treba da se desi da vam bude jasno šta se hoće od vas. Sto puta se sjetim toga. Sećam se Alija na predsjedništvu kaže kako je dobio neke informacije o nekim paravojskama, o nekom Arkanu. Prvi put sam tada čula za njega. Zvao me je jedne noći pukovnik Janković da mi kaže kako je iz Srbije došao Arkan sa svojima.
"Ama recite mi šta je Arkan?!", pitala sam ga.
"Ma čovjek."
"Kakav čovjek?"
"Opasan. Znate li vi da je Predsjedništvo poslalo tri člana – Abdića, Doka i Simovića u Bijeljinu da vide šta se dešava?"
"Ne znam zaista. Jedino ako je predsjednik na svoju ruku poslao."
I tako je i bilo. Bilo je važno riješiti se Abdića, Doke pa i Simovića. Da to sredi Arkan. I eto povoda za rat. Saznam od tog pukovnika da ih je Arkan svu trojicu zarobio. Posle sam preko opštine dobila vezu sa Arkanom. Kada smo se čuli pitala sam ga da li mu je to ime, prezime ili nadimak. On se mnogo nasmijao zbog toga. Tražila sam da ih pusti. On je obećao da će to uraditi jer, kako je rekao, me cijeni i poštuje. A ja ga nisam ni poznavala", rekla je Biljana
Kaže kako je shvatala vremenom da je Arkan strah i trepet.
"Sjutradan dolazim do opštine a Arkan postrojio ove svoje vojnike. Komanduje onaj pozdrav i raportira meni kao članu Predsjedništva. Rekla sam mu da nisam znala ko je on. Mislila sam da je to ‘Arkan’ naziv nekog sela. Onda sam mu ispričala da mi je pukovnik Janković rekao da je Arkan zapravo čovjek i to opasan čovjek. I znate šta mi je Arkan na to rekao? Rekao je – u pravu je on", priča ona i dodaje:
"Tog dana je bio bajram. I ušla sam barem u 10 muslimanskih kuća da bi im čestitala praznik. Ulazio je i on sa mnom. Muslimanke mu ljube ruke. Ja sam do tada znala da se samo vladikama i starijim ljudima ljubi ruka. A one ljube tom mladiću. Valjda od straha."