Crnogorski Če Gevara koji je zbog jedne fotografije ušao u istoriju.
Čedomir Ljubo Čupić se sa studija u Beogradu, gdje je kao i mnogi prihvatio ljevičarske ideje, vratio u Crnu Goru i bio je organizator i učesnik ustanka 13. jula 1941. Iako mnogi tvrde da je rođen u Argentini, njegova bratanica, Beograđanka Čedomira Čupić, istakla je u jednom intervjuu da je njen stric rođen u Crnoj Gori.
Ubrzo je postao komesar Nikšićkog partizanskog odreda koji je prerastao u bataljon "Đuro Đaković", jedan od udarnih komunističkih bataljona u Crnoj Gori zaduženih za kaznene ekspedicije protiv klasnih neprijatelja komunističke partije u drugoj fazi komunističke revolucije.
Na dužnosti komesara samostalne čete Nikšićkog partizanskog odreda zarobljen je aprila 1942. godine, u borbi protiv četnika na Кablenoj Glavici kod Nikšića. U zatvoru, gdje je bio zvjerski mučen, kako bi izdao druge partizane, mučiteljima je pokazao samo prezir: "Ja sam komandant partizanske čete i komunista. Vi nacionalisti ste obične sluge okupatora. Prezirem vas, kao ljudska ništavila. Poručite mojoj rodbini da ne pokušava da traži milost za mene".
Sud mu je javno sudio u Nikšiću. Svojim prkosnim držanjem i britkom riječju otvoreno je izvrgao ruglu vijećnike tog suda i četničku izdaju, pa su organizatori procesa na brzinu donijeli odluku o smrtnim presudama grupi komunista među kojima je bio i Čupić. Mirno je saslušao smrtnu presudu, a poznat je i njegov prkosni osmjeh. Osuđen je za navodna ubistva tri civila - Raša Mijuškovića, Vladimira i Mitra Đukića.
Ljubo Čupić je strijeljan ispod Petrove Glavice kod Nikšića, 9. maja 1942. godine, u 30. godini života. I na strelištu je nastavio da bodri drugove, čime je podizao duh otpora kod stanovništva, prisiljenog da prisustvuje javnom strijeljanju komunista. Vikao je: "Živio drug Tito i slavna komunistička partija", a kad su ga pogodili prvi rafali, stajao je uspravno i pred masom naroda koja je gledala pogubljenje doviknuo: "Doći će dani slobode"! Druge dvije fotografije, na kojima su prikazani streljanje i mrtvo tijelo Ljuba Čupića tek nedavno su postale dostupne javnosti.
"Na strijeljanje došao kao na svadbu"
Svjedok suđenja bio je i Tomo Kovačević, kasnije poznat kao jedan od najstarijih crnogorskih pilota. On je 2006. za Pobjedu opisao kako je izgledao dan kad su Čupića iz zatvora koji se nalazio u dvorištu jedne kafane u lancima vodili kroz grad ka strijelištu.
"Sala Doma kulture u kojem je održano suđenje bila je dupke puna. Kada je Ljubu izrečena presuda - smrt strijeljanjem, šačica 'ljotićevaca' (saradnika okupatora) u jednoj loži je zapljeskala. Ljubo se okrenuo sudu i prezrivo im dobacio: 'Zaista prava presuda. Desetina odobrava, a stotine ćuti', rekao je. A, na strijeljanje je pošao kao na svadbu. Uspravan, ponosan i gord", opisao je on.
Kovačević je otkrio da je Čupić pred smrt udario nogom u pehar sveštenika i da je klicao Titu i Partiji na "na našem i engleskom jeziku"".
U streljačkom vodu su bila petorica četnika. Četnički komandant ga je, prema svjedočenju, posle strijeljanja dotukao još jednim metkom iz revolvera: "Najtužnije je bilo kad su ga položili u već pripremljenu grobnicu. Vladala je jeziva tišina. Čuo se samo zveket oružja."
Odlukom Josipa Broza Tita donijetom 1953 je Čupić proglašen narodnim herojem. Posle rata je pronađena i objavljena fotografija na kojoj se Čupić osmjehuje neposredno posle presude i koja je doprinijela da Čupić, posle inicijalnog zanemarivanja, postane poznat i slavan godinama posle svoje smrti. Ova fotografija Ljube Čupića je naknadno korišćena kao jedan od simbola komunističke revolucije u Crnoj Gori koja se u periodu posle pada berlinskog zida uglavnom naziva antifašističkm borbom. Nakon osamostaljivanja Crne Gore fotografija i spomenik Čupiću se često zloupotrebljavaju za raspirivanje sukoba u Crnoj Gori.
Strijeljali mu i sestru
Njegova bratanica, Čedomira Čupić, istakla je nedavno da je "tužno što se danas svega malo sjećamo", pa otkrila da njegova smrt nije bila jedina porodična tragedija.
"To su ljudi koji su mladi svoje živote davali. On je imao sestru koja je sa 19 godina strijeljana na Banjici, a i to malo ko zna, zvala se Darinka Čupić Crna, dobila je taj nadimak jer je imala dugu crnu kosu", kaže Čupić. I Darinka, njena tetka, koja je nadimak dobila po dugoj crnoj kosi, proglašena je kasnije za narodnog heroja.
Sama stavila sebi omču
Istog dana kada je Ljubo strijeljan, na drugom kraju grada, ispod Trebjese, u poslepodnevnim satima obješena je njegova drugarica po pušci i idejama, sedamnaestogodišnja Joka Baletić, koja je uhapšena zajedno sa njim. Očevici su pričali da je, prkoseći naprijatelju, sama stavila omču oko vrata. Nije joj dodijeljen orden narodnog heroja, ali je njena odvažnost davno nadrasla ordenje. Pod Trebjesom se nalazi Spomenik palim borcima gdje su uklesana imena 32 junaka, a među su i imena Ljuba i Joke.