Lazar priznao da je ubio Mirkovića, dok su ostali optuženi negirali svaku povezanost sa tim krivičnim djelom.
Pred Višim sudom u Beogradu danas je počelo suđenje petorici optuženih za podmuklo ubistvo Bojana Mirkovića (34). Ubistvo je izvršeno 12. novembra 2020. godine u garaži zgrade u beogradskom naselju Belvil. Lazar Tejić (23), optužen kao neposredni izvršilac ubistva, priznao je da je on ubio Mirkovića, dok su ostali optuženi negirali svaku povezanost sa tim krivičnim djelom.
"Ja sam izvršio ovo ubistvo, ali ostali sa tim nemaju nikakve veze", rekao je on, navodeći da je iz zatvora izašao 29. novembra 2019. godine i da je u jednoj kafani upoznao Bojana Mirkovića koji je tamo radio kao obezbjeđenje.
Tejić je na optužnici tek treći po redu, a prije njega detaljno su odbranu iznijeli prvooptuženi Bojan Kovačević, inače Tejićev očuh, i Ivan Nikčević, koji je prema optužnici nabavio GPS uređaj kojim a-je Mirković praćen nekoliko dana prije ubistva. Kovačević negirao je da ima bilo kakve veze sa ubistvom Mirkovića tvrdeći da od optuženih poznaje samo Tejića, koji je sin iz prvog braka, njegove žene Jelene Tejić.
On je sudu ispričao da je sa Jelenom od 2018. a da je Lazara upoznao 2019. kada je on (Lazar) izašao iz zatvora.
"Od njega sam kupio kokain, bio je komunikativan dečko, ponudio mi je da radim za njega, pa sam počeo da prodajem kokain. Naglo je počeo da uvećava količine koje je trebalo da prodajem za njega i ja to nisam mogao da postignem, a on je bio nezadovoljan. Nalupao mi je šamare i prijetio da će da mi prebije ruke i noge. Ja sam se njega plašio. Uplašen i navučen na kokain sam riješio da ga ubijem", ispričao je pred Višim sudom u Beogradu.
Na molbu supruge svuda je vozio Lazara po gradu, kao i njegovu sestru Nađu, Jeleninu ćerku, Jelenu i treće dijete Helenu.
"Oni su moja porodica i ja sam ih vozio sveda da ne bi išli autobusima zbog korone", rekao je prvooptuženi za ovo ubistvo.
U odbrani, koju je iznio u jednom dahu, Tejić je rekao da je potom sam nabavio GPS uređaj i telefone za praćenje Mirkovića, ali je naglasio da “ne želi da otkriva ime osobe od koje ih je nabavio”.
"GPS sam stavio ispod Mirkovićevog automobila i povezao ga s telefonom koji sam držao u Batajnici, da me ne provale. Kupio sam dva pištolja za 1.000 eura i preko aplikacije pratio kretanje Mirkovića. Pratio sam ga nekoliko dana jer nisam htio da ga ubijem na javnom mjestu. Ustao sam i krenuo prema Bloku 62, gdje sam uzeo električni bicikl. Taksijem sam otišao do Batajnice kako bih na telefon preko kog sam pratio njegovo kretanje povezao svoj telefon. Kad sam opet uzeo bicikl, bilo je 12 ili 13 sati. Kretao sam se oko garaže Belvila prateći njegovo kretanje. Ušao sam za njim i ubio ga. Otarasio sam se pištolja, bicikla i uređaja", rekao je optuženi o ubistvu, a zatim rekao da neće da odgovara na pitanja suda, tužioca, čak ni svojih advokata.
Kako je ispričao, potom je zatražio od majke da ga odvede na Zlatibor jer je "bio prestravljen". "Sam sam spremio svoje bjekstvo u Loznicu, ali nisam uspio da pobjegnem jer me je policija uhapsila", dodao je on.
Prilikom iznošenja odbrane Tejić se nekoliko puta prkosno okrenuo prema ocu ubijenog, koji mu je na to revoltirano rekao: “Je*em li ti krv majčinu budeš li me još jednom pogledao!”
Kovačević je detaljno objašnjavao i šta je radio 4, 9, 12. i 16. novembra 2020. godine, dana koji su ključni u optužnici, a tiču se pripreme ubistva Mirkovića i Lazarevog pokušaja bjekstva.
Za ovo krivično djelo zaprijećena je kazna od najmanje 10 godina zatvora, a kao najviša im se može izreći i doživotni zatvor. Tejić je optužen i za krivično djelo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija. Nadležni organi pronašli su oba pištolja iz kojih je pucano na Mirkovića, bicikl kojim je neposredni izvršilac došao na mjesto izvršenja i kojim se posle udaljio.