Pomogao je sestri sa VMA Mari Tešić da riješi svoju dilemu i onda je uslijedio kraj.
12 godina je prošlo od smrti najvoljenijeg srpskog patrijarha, Pavla, a Mara Tešić, glavna medicinska sestra centralnih apartmana na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, odlučila je da sada progovori o poslednjim njegovim danima života.
Ova požrtvovana medicinska radnica je tokom svog dugogodišnjeg iskustva u radu sa pacijentima dobila orden, ali za nju su najveće nagrade poznanstva sa patrijarhom Pavlom, kao i patrijarhom Irinejom i Germanom.
"Za vrijeme boravka Njegove svetost, na VMA je podignuta mala crkvica u kojoj je boravio kada god je mogao. Jednog dana, u toku praznika, moj zadatak trebalo je da bude da ga odvedem u crkvu. Ipak, našla sam se pred tjeskobom koju je, bez riječi, uspio da riješi samo on", počinje priču Mara Tešić.
Kako ističe, patrijarh Pavle je osjećao druge oko sebe, tačno je znao kako da drugima olakša muke.
"Trebalo je da ga presvučem, stavim u kolica i spustim dolje u crkvicu. Međutim, meni je bilo toliko žao da ga u takvom stanju pomjeram jer je zaista bio nemoćan i bolestan. Bila sam u žestokoj dilemi kako da odlučim da ga ne odvedem u crkvu kada je to čovjek koji je cio život posvetio vjeri i molitvi. U toj svojoj dilemi prišla sam krevetu i nisam ni izgovorila cijelu rečenicu, a on, uvijek je znao sa kojim mislima dolazim kod njega. Poljubila sam mu ruku i rekla sam mu:
"Vaša svetosti, pomozite mi u namjeri da riješim svoju dilemu. A on je rekao samo: "Nemojte me, Maro, umoran sam.” To je bilo poslednje, uslijedio je kraj", navodi medicinska sestra poslednje riječi 44. poglavara Srpske pravoslavne crkve.