U Višem sudu u Beogradu danas se nastavlja parnični postupak protiv Vladimira i Miljane Kecmanović, a suđenju bi kao svjedok trebalo da prisustvuje razredna odjeljenja.
Parnični postupak protiv Vladimira i Miljane Kecmanović, njihovog sina koji je pucao u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", škole i Republike Srbije, a po tužbi porodice Dukić, trebalo bi da se nastavi danas u Višem sudu u Beogradu nakon skoro četiri mjeseca pauze. Naime, suđenje je poslednji put održano 6. decembra prošle godine, a trebalo je da se nastavi 28. februara, što nije učinjeno, zbog obustave rada advokata.
Ovaj parnični postupak je 6. decembra počeo iz početka zbog promjene predsjedavajućeg sudije, te je sada sudija u postupku Vladimir Miletić.
Promjena sudije u startu nije usporila sudski proces, s obzirom na to da su se sve stranke u postupku usaglasile da suđenje ne mora da počne iz početka i u praksi, već samo fomralno, te je ono nastavljeno tamo gdje je stalo. Ipak, ono što je suđenje odložilo jeste obustava rada advokata, s obzirom na to da su oni morali da postupaju u pritvorskim predmetima, slučajevima u kojima su maloljetni oštećeni ili okrivljeni i slučajevima porodičnog nasilja, što nije obuhvatalo parnične postupke.
Nastavlja se suđenje roditeljima dječaka ubice iz Ribnikara: Razredna 4 puta nije došla na sud, novčano kažnjena
Razredna novčano kažnjena
Na ročištu održanom u decembru, razredna odeljenja VII2, u kom je ubijeno najviše djece, novčano je kažnjena jer po četvrti put nije došla u sud da svjedoči.
"Svjedok Dragana Tomić ponovo nije došla. Ona je sudu poslala da je spriječena, priložila je medicinsku dokumentaciju i navela da joj se pogoršava psihičko stanje zbog postupka i medija. Smatram da njen izostanak nije opravdan i da ona mora da svjedoči", rekao je sudija.
On je dodao da će Dragana Tomić da bude pozvana na naredno ročište i da će da bude kažnjena sa 30.000 dinara zbog nedolaska. Takođe je naveo da, ukoliko ne dođe naredni put, sledi još jedna novčana kazna, a da će, ukoliko tada ponovo ne dođe, biti naloženo njeno privođenje u sud. Takođe je istakao da će u tom slučaju biti urađeno vještačenje njenog psihičkog stanja, kako bi bilo utvrđeno da li je sposobna da svjedoči.
"Razumijem da joj teško pada da svedoči, ali u ovom postupku je svima teško. Nije njoj najteže", rekao je sudija.
Sudija je takođe istakao da će razrednoj VII2 svi učesnici u postupku postavljati pitanja.
Nastavlja se suđenje roditeljima dječaka ubice iz Ribnikara: Razredna 4 puta nije došla na sud, novčano kažnjena
Punomoćnica porodice Dukić Snežana Dunjić rekla je pred sudom da insistiraju na saslušanju Dragane Tomić.
"Razredna izbjegava pojavljivanje na ročištima duže vrijeme. Odavno su ispunjeni uslovi da bude data sankcija. Ostajemo pri tome da bude saslušana", rekla je Dunjić.
Na poslednjem održanom ročištu sudija se obratio svjedoku Radici Bušić, spremačici "Ribnikara" i rekao joj da je prethodna sudija smatrala da ona treba da svjedoči, ali da on smatra da ne treba da bude saslušana i da će da odbije predlog, te je svjedok puštena da izađe iz sudnice i neće svjedočiti.
Punomoćnica porodice Dukić Snežana Dunjić zatražila je da u nastavku parničnog postupka bude izvršen uvid u u snimak sa nadzornih kamera škole od kobnog 3. maja, kao i da se izvrši uvid u spise iz sada završenog krivičnog postupka protiv Vladimira i Miljane Kecmanović. Najvjerovatnije će biti naloženo novo vještačenje, a biće precizirana i tužba u odnosu na petotuženu Republiku Srbiju.
Sudija je van snage stavio odluku da budu saslušani Vladimir i Miljana Kecmanović, kao i to da budu ispitani, jer je tužena strana odustala od tog predloga zbog toga što su Kecmanovići odlučili da ne žele da daju iskaze u parničnim postupcima. Takođe, van snage je stavljena i odluka da se čitaju iskazi veštaka iz velikog parničnog postupka i odluka o zadatku suda vještacima, dok je rečeno da će sud o zadatku vještacima odlučiti novim, posebnim rešenjem.
Državnom pravobraniocu, koja pred sudom zastupa Osnovnu školu "Vladislav Ribnikar" i Republiku Srbiju naloženo je da u roku od četiri dana dostavi Statut Osnovne škole "Vladislav Ribnikar", koji još nije dostavljen, iako je tražen.
"Za dva minuta je uništio tolike živote"
Parnični postupak po tužbi porodice Dukić počeo je 14. februara prošle godine, kada su pred sudom govorili roditelji ubijene djevojčice Dane Dukić i Biljana Paunović.
"Adriana je najstarija, bila je stub između drugo dvoje djece. Ona je znala kako da pazi na njih, znala je da može da izbalansira. Svako jutro sam zahvaljivao Bogu što su mi djeca živa i zdrava i što ih imam. Djeci je prijalo što im posvećujemo više vremena. Išli su u školu zajedno, sa osmjehom. Ni u jednom momentu nisam osjećao da nisu srećni. Bili smo skladna porodica, uživali smo u malim stvarima, kao što je zajednički doručak. Adriana je meni bila spas kada mi je majka umrla. Kad je porasla, govorila mi je da nemam mamu i tatu, ali da imam nju. Kao manja je govorila da ne zna kako živim bez mame i tate i da ona bez nas nikada ne bi mogla", ispričao je tada Adrianin otac Dane.
Trećeg maja je bio na gradilištu, zvala ga je supruga da kaže da je bila pucnjava.
"Ja sam Srbiju doživljavao kao bezbjednu zemlju. Stigao sam u 9.10 sati. Razredna se nije javljala, Adrianin telefon je izbacivao. Svi ovi roditelji su bili ispred sa mnom. Sudbina nas je spojila. Naša djeca su bila mrtva, a nama to niko nije htio da kaže. Pogođena je sa pet metaka", jedan u potiljak i četiri u tijelo. Metak joj je pogodio telefon. Možda je htjela da me zove - dodao je.
On je rekao da je 13-godišnji dječak "za dva minuta uništio tolike živote", kao i da svaki dan ide na groblje da se izvini ćerki i da je poljubi, kao i da krivi sebe što je djecu iz Francuske doveo u Srbiju.
Nastavlja se suđenje roditeljima dječaka ubice iz Ribnikara: Razredna 4 puta nije došla na sud, novčano kažnjena
Adrianina majka Biljana rekla je da su "svi bili uvezani kao crijeva". Generalno su porodično bili vezani, ona je bila vezana za majku i brata i bratovu djecu. Sa Adrianom je, od kad je ušla u pubertet, imala odnos kao sa najboljom prijateljicom. Vikend prije 3. maja provele su u šetnji, druženju, šopingu, išle su na ručak.
Adriana je sahranjena u Beogradu jer je voljela Srbiju, našu tradiciju i kulturu.
"Sramota me je da pričam da ju je ubila Srbija koju je toliko voljela. Mi smo umrli 3. maja, kad i oni. Nedeljni ručak se pretvorio u suze, u porodični odlazak na groblje. Oni nisu ubijeni u diskoteci jer su se družili sa kriminalcima. Ubijeni su u školi. Mnogo bih lakše podnijela da se desilo u Francuskoj. Ovde ljude gledam kao svoje, kao da su mi svi rod, kao da ju je brat ubio. Nama samo treba odgovor na pitanje zašto je to uradio. Naša djeca se nisu našla u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu, naša djeca su bila na pravom mjestu, u školi. Nemam snage da vodim djecu u školu, ne mogu da priđem tamo, Dane ih vozi", dodala je.
Ona je uputila potresne riječi svojoj ćerki.
"Ako me čuje, duboko joj se izvinjavam što sam je to jutro poslala u školu i što smo odlučili da dođemo u Srbiju. Moja Adriana će, makar i mrtva, nastaviti da inspiriše", rekla je.
Roditelji dječaka odbili da svjedoče
Roditelji ubijene djece u čekali su da Vladimir i Miljana Kecmanović završe iznošenje odbrane u krivičnom postupku, prije nego što je iznesu u parničnim postupcima, kako ne bi kompromitovali svoju odbranu, s obzirom na to da je krivični postupak bio zatvoren za javnost, dok na parničnim javnost može da prisustvuje.
Ipak, punomoćnica Kecmanovića u parničnom postupku je na ročištu održanom 17. maja rekla da Kecmanovići uopšte neće da iznose odbranu u parničnim postupcima jer "nisu u stanju da iznesu odbranu", kao i da su to "uvidjeli nakon što su odbranu iznijeli u krivičnom postupku".
Punomoćnica porodice Dukić, Snežana Dunjić je istakla da se "zna ko su žrtve i da ne bi trebalo da se miješaju te teze".
"Nikada neću moći da izbrišem tu sliku iz glave"
Parnični postupak po tužbi porodice Dukić nastavljen je potom 27. septembra, kada je svjedočio profesor geogradije Zoran Nišević, koji je detaljno opisao momenat u kom je, nakon masovnog ubistva, ušao u učionicu i iz nje iznio ranjenog dječaka. On je istakao da nikada neće moći da izbriše tu sliku i "miris krvi" iz glave.
Nišević je objasnio da tog 3. maja nije imao časove, ali da je došao u školu jer mu je supruga nastavnica, a ćerke učenice, kao i da je najprije pričao sa čuvarom Draganom Vlahovićem, koji je kasnije ubijen, a potom otišao u svoj kabinet. On je ispričao da je odmah kada je čuo pucnje znao da je u pitanju municija, a ne petarde i dodao da je, kada je izašao iz učinioce i vidio dvjie dežurne djevojčice na podu, pomislio da je riječ o dečjoj igri.
Međutim, kako je naveo, kada je video radnika obezbjeđenja na podu znao je da je mrtav i shvatio da je pucnjava bila u školi. Uslijedio je stampedo učenika, a on je, kako je objasnio, pomogao nastavnicima da izvedu djecu i otišao u kabinet istorije. Nišević je naveo da je po ulasku u kabinet vidio djecu koja su ležala ispod stolova, i tada mu je jedan dječak uputio pogled koji, kako je naglasio, nikad neće zaboraviti, a koleginica, nastavnica istorije Tatjana Stevanović mu je uputila isti pogled, koji je molio za pomoć.
Kada je Nišević pitao da li još neko ima živ, još jedan dječak se javio i on ga je, kako je rekao, pitao koliko je napadača, na šta mu je dječak odgovorio da je samo jedan i da je to njihov drug iz razreda koji je nakon zločina iskočio kroz prozor u dvorište. Nišević je rekao da je ranjenog dječaka izneo na rukama i da je sa njim morao da preskače djecu koja su bila na podu.
On je ispričao da je sa policijom išao do svakog učenika i identifikovao ih, jer je razredna rekla da ne može to da učini. Detaljno je opisao kako je sledećeg dana učionica izgledala - puna krvi, probušenih stolica od metaka i s dječjim stvarima po klupama.
Pomoćnica direktorke i profesorka muzičkog Ivanka Jovanović je rekla da je po uzlasku iz učinioce tog dana vidjela nekog kako drži ispruženu ruku sa pištoljem i puca u dežurne učenice i čuvara Dragana Vlahovića koji je ležao na podu. Nakon toga je pozvala policiju i rekla da neko puca u školi, dok se pucnjava nastavila.
Na pitanje zasptupnice porodice Dukić, Snežane Dunjić, da li je pokušala da ukaže pomoć djeci odgovorila je da nije, i da je vidjela da su djevojčice mrtve.
Tog dana je svjedočila je i školska policajka Milica Stanković, koja je ispričala da je tog dana ispratila ulazak đaka u školu i zatim otišla da obiđe srednju školu, kada je preko motorole čula za pucnjavu.
(Telegraf/Mondo)