Slučaj dečaka Đorđa Andrejića misterija je punih 12 godina, njegova majka Marina dva puta je osuđena zbog smrti dečaka, ali je zbog nedostatka dokaza puštena na slobodu.
Prilikom današnjeg ročišta Marko Miljković je pominjao i slučaj dječaka Đorđa Andrejića, citirajući presudu na osnovu koje je njegova majka Marina Andrejić, oslobođena "jer tijelo nije pronađeno". Smrt dječaka misterija je punih 12 godina, a istraga povodom ovog tragičnog slučaja nikada nije dobila konačan epilog.
Njegova majka osuđena je u dva navrata zbog smrti sina, ali je Apelacioni sud te presude ukinuo uslijed nedostatka dokaza. Đorđe Andrejić (13) misteriozno je nestao prije 12 godina u selu Majilovac 22. jula 2010.
On je navodno tog kobnog dana krenuo sa mamom u baštu, a prema navodima iz optužnice koja je kasnije podignuta protiv majke dječaka, koja je zapravo i jedini svedok, ona i sin su se na putu u baštu izgubili. Koračajući tako kroz šumu, majka je navodno motikom povrijedila nogu, a ranu je previla dječakovom majicom. Ali, klompe su joj smetale. Zato ih je izula i ostavila i tako sa sinom nastavila još stotinak metara.
Kako se dalje navodi u optužnici, on se plašio da ide putem koji je zahtijevala jer je počeo da pada mrak, te ga je udarila drvenim dijelom motike, nakon čega je on prvo pokleknuo, a zatim i pao na zemlju. Marina ga je kratko nosila, ali pošto je vidjela da ne diše, poslije nekoliko metara ga je spustila na zemlju, prekrila lišćem i granjem i tu ostavila.
Poslije 2 dana je krenula iz šume, i kada je stigla kući, prvo nije priznala suprugu šta se desilo. Istražnim organima navodno je prvo priznala zločin potom rekla da je to izjavila zbog pritiska policajaca. Osuđena je dva puta na višegodišnje zatvorske kazne, ali je uslijed nedostatka dokaza puštena iz zatvora posle 703 dana pritvora.
Lobanja dečaka pronađena je kraj puta tri mjeseca od užasne tragedije, a pronašli su je lovci i to u blizini mjesta koje je pokazala Marina, a to mjesto je dosta udaljeno od njive na koju su ona i sin krenuli 22. jula.
U obrazloženju oslobađajuće presude Apelacionog suda kojom je jula 2012. pravosnažno oslobodio njegovu majku Marinu optužbi da ga je ubila, navodi se da je lobanja naknadno donesena i tu ostavljena. Za sud je podatak da je lobanja pronađena kada je ona već bila u zatvoru i to bez ostalih djelova tijela, da se uzrok smrti Đorđa ne može ni ustanoviti niti pretpostaviti.
Lobanja je prvo odnijeta na Biološki fakultet u Beogradu i DNK analizom najprije je utvrđeno da je pripadala nestalom dječaku. Međutim, usliedio je šok kada je druga grupa vještaka ustanovila da je lobanja bila oprana u izbeljivaču, što se radi kad se želi uništenje DNK. Marinin branilac je zato zatražio da se zubi lobanje uporede sa Đorđevim zubnim kartonom, ali sud to nije dozvolio.
Marina, ali i jedan broj mještana Majilovca, tada je strahovao da je Đorđe zapravo bio otet, pa odveden u Italiju, gdje je ubijen, a njegovi organi prodati na crnom tržištu za transplantacije.
Nisam ubila sina
Nakon slučaja koji je šokirao Srbiju, Marina je označena kao čedomorka, a sama kaže da je sva krivica svaljena na nju, jer je posljednja bila sa dečakom:
"Ja ga nisam ubila, natjerali su me da priznam zločin i nevina sam dvije godine provela u zatvoru, a mog djeteta još uvijek nema. Ne prođe dan a da se ne zapitam gdje je Đorđe, da li je uopšte među živima ili je mrtav. Ne znam da li da djetetu palim svijeću. Ipak, čekam i nadam se da će mi se jednog dana pojaviti na vratima. Kažu da me u depou suda čeka lobanja da je sahranim, a čija je to glava bila, moje dijete je imalo cijelo tijelo, a i ta lobanja nije njegova, to je potvrdila i njegova zubarka", rekla je Marina svojevremeno.
Žene u zatvoru je čupale za kosu
Prema njenim riječima, neke žene su u zatvoru čak i fizički nasrtale na nju i čupale joj kosu.
"Obilazio me je suprug Dejan. Kad god bi došao, plakali bismo zajedno. Donosio mi je pisma od mlađe ćerke Anđele. Međutim, nakon Dejanove smrti njegova familija je okrenula i nju protiv mene. Napunili su joj glavu kako sam prodala njenog brata. Dijete je biježalo od mene. Pomirile smo se nakon četiri godine, kada je trebalo da slavi punoljetstvo. Zagrlila sam je kao da je prvi put grlim", pričala je Marina.
Preselila se u Novi Pazar
Marina je zbog dana provedenih u zatvoru tužila državu i dobila dva miliona dinara odštetu. Tu se nije zaustavila, pa je Srbiju tužila i u Strazburu, zahtijevajući 17 miliona dinara odštete za neosnovani pritvor.
Advokat Srbislav Stojanović, koji je zastupao Andrejićku, rekao je da je i dalje u kontaktu sa svojom klijentkinjom.
"Ona se sa ćerkom preselila u Novi Pazar, tamo živi i i radi, ali se i dalje čujemo. Slučaj u Strazburu nije okončan. O nestanku malog Đorđa novih informacija nema", rekao je Stojanović. Na društvenim mrežama Marina objavljuje svoje slike, ali i slike unučeta. Čini se da vodi uobičajeni život, a interesantno je da se preselila daleko od mjesta na kom joj je sin nestao.