Sveti Luka je jedan od prvih propovjednika hrišćanstva, savremenik Isusa Hrista i autor jednog od četiri Jevanđelja.
Crkva ga smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa, pošto je živopisao tri ikone Presvete Bogorodice i ikone Svetih apostola Petra i Pavla.
Smatra se da je Sveti Luka lično poznavao Bogorodicu i da su tri ikone sa njenim likom koje je svetitelj naslikao najbliže njenom pravom izgledu. Poznata je "ikona u ikoni" koja predstavlja Svetog Luku i u perspektivi ikonu Bogorodice koju svetitelj oslikava.
Ovaj svetitelj rodom je iz Antiohije. U mladosti je izučio grčku filozofiju, medicinu i živopis. U vrijeme Hristove djelatnosti na zemlji, Sveti Luka dođe u Jerusalim, gdje vide Spasitelja licem u lice, ču njegovu spasonosnu nauku i bi svjedok čudesnih djela njegovih.
Povjerovavši u Gospoda, Sveti Luka bi uvršten u sedamdeset apostola. Zajedno sa Kleopom vidio je vaskrslog Gospoda na putu za Emaus. Po silasku Duha Svetoga na apostole, Luka se vratio u Antiohiju i postao satrudnik apostola Pavla. Sa apostolom Pavlom putovao je u Rim obraćajuću Jevreje i neznabošce u vjeru Hristovu.
Na molbu hrišćana napisao je Jevanđelje, oko 60. godine. Po mučeničkoj smrti apostola Pavla, propovjedao je po Italiji, Dalmaciji i Makedoniji.
Sveti Luka je život okončao u 84. godini kada ga, kako je zapisao vladika Nikolaj Velimirović, idolopoklonici udariše na muke, Hrista radi, i objesiše o jednu maslinu u Tebi Beotijskoj.
Čudotvorne mošti Svetog Luke prenesene su u Carigrad u vrijeme Konstancija, sina Konstantinovog. Praznik je u narodu poznat kao Lučindan i česta je slava pravoslavnih porodica. Vjernici ga slave i kao iscjelitelja i zaštitnika pojedinih zanata.
Na ovim prostorima ovog dana koncima opasuju torove da vukovi ne dave stoku, uz riječi: "Ide Luka, evo vuka" ili "Sveti Luka, snijeg do kuka" jer je skoro nastupila zima, kad se vukovi približavaju selima.
Crnogorci kažu da je na nebu pojas Svetog Luke. U južnoj Srbiji po prvom gostu ili posjetiocu koji uđe u kuću gataju kakva će godina, odnosno zima biti.