OGRIJEŠIO SAM SE O SLOBU! Amfilohije otkrio ko je zaista bio TITO i zašto je kraj mrtvog Zorana rekao: KO SE MAČA LATI..

Prošle godine, na današnji dan, umro je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. 

Amfilohije je rođen na Božić 7. januara 1938. godine u Barama Radovića u Donjoj Morači, od oca Ćira i majke Mileve. Njegovo svetovno ime je Risto. Potomak je vojvode Mine Radovića, jednog od prvih plemenskih crnogorskih kapetana, koji je prisajedinio Moraču Crnoj Gori 1820. godine.

Govorio je grčki, ruski, italijanski, njemački i francuski jezik, dok je u naučnom radu koristio starogrčki, latinski i crkvenoslovenski.

U jednom intervjuu govorio je otvoreno o Slobodanu Miloševiću, Josipu Brozu Titu, Jovanki Broz, Zoranu Đinđiću. Malo je poznato da je posetio Jovanku Broz u vrijeme dok je bila u svojevrsnom kućnom pritvoru.

"Jovanka Budisavljević Broz zaista jeste bila u nekoj vrsti kazamata. Posjetio sam je u takvim okolnostima, na njenu molbu, a poziv mi je prenio naš zajednički prijatelj Milan Šarac. Bilo je to godinu, možda i manje, prije njene smrti. Dugo smo o svemu, otvoreno, Jovanka i ja razgovarali. Pričala mi je kako je otišla u partizane, kao i mnoge srpske djevojke iz Like, bježeći od ustaša. Ispričala mi je da su korjeni njene porodice Budisavljević iz Metohije, da je porodica u Lici imala 17 sveštenika. Dugo smo pričali... Žao mi je, kad je bila sahrana, bio sam na putu, a došao bih da je ispratim. Jovanka je, ipak, bila i ostala dostojanstvena, čestita i nepotkupljiva. Svi su joj se klanjali dok je bila žena jednog od najmoćnijih ljudi svijeta... Da, jednog od najmoćnijih ljudi svijeta. A kad to više nije bila, ne samo da su je zaboravili, već su činili sve da je ponize, naruže, za sve osude, na kraju i izoluju", rekao je tada Amfilohije.

Amfilohije je Jovanki služio i pomen što je mnoge začudilo s obzirom da je bila životna saputnica komunističkog lidera.

"Služio sam pomen Jovanki, to je istina. Kod njene vječne kuće, toga popodneva, a popodne je odabrano da ne remetimo posjetioce u Kući cvijeća, na pomenu je bila njena najuža rodbina, njen dugogodišnji šef obezbeđenja Rade Čečur i Milan Šarac. Zašto se čudite? Pa, Jovanka je bila krštena i, ne samo po tome, nego i kao stradalnik, zaslužila je pomen", rekao je Amfilohije i dodao da je okadio malo i Tita.

"Ja sam malo kandilo i prema njemu 'bacio'. Velim: toliko je grijeha i zla na sebe natovario, pa da ga malo okadim", rekao je on.

Govoreći o Slobodanu Miloševiću rekao je da se o njega ogriješio. To je čak i javno priznao na sahrani Slobinog brata Borislava, kome je služio opelo u Ljevorečkim Tuzima.

"Mene je Slobodan zvao iz Haga da mu svjedočim. Nisam otišao. Tako mi je tada u crkvi savjetovano. Pogriješio sam što nisam otišao, mada mi je srce govorilo da treba da odem. Vrijeme pokazuje i tek će pokazati da se on, na svoj način, iskreno borio za srpski narod. E, drugo je pitanje da je pristao na ponude i učinio ustupke, ko zna kako bi bilo. Ali njegovo ime će u knjizi večnih biti upisano neizbrisivim slovima. Njemu su sudili oni kojima je trebalo da se sudi. Nisu mu presudili, nevin se preselio u Carstvo nebesko. Božiji sud na kraju sve rješava. U imenu Božijem je i sud i pravda", rekao je Amfilohije svojevremeno za Večernje novosti.

Amfilohije, je podsjećanja radi, posjetio Miloševića u Hagu.

- Šta vam je kazao?

- Ćutao je.

Ostaće upamćen govor mitropolita Amfilohija na opelu premijeru Đinđiću u Hramu Svetog Save. Mnogi su mu tada zamjerili rečenicu - ko se mača lati, od mača će i poginuti. 

"Svaku svoju riječ iz tog govora i danas bih potpisao. Ali naopaka i falsifikovana tumačenja - osporavaću. Kad sam ja poručio: ko se mača lati, od mača će i da strada, to je bilo upućeno Zoranovim ubicama. A pripisali su da sam to upravo njemu uputio. Kakav falsifikat i zla namjera. Gledajte, posle tog mog govora, jedan moj sabrat mi kaže: 'Pa ti, čovječe, od njega napravi sveca'.

- Šta ste sabratu odgovorili?

- Kazivao sam ono što jeste i kako su mi srce i um nalagali. Tragično sam doživio ubistvo premijera Đinđića.

POGLEDAJTE KAKO JE IZGLEDALA SAHRANA AMFILOHIJA RADOVIĆA