Nikola Kaluđerović postao je poznat u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji kada je zbog ubistva sina oduzeo život bratu ubice i još jednom mladiću. Kako je sam rekao - da se nije osvetio, ubio bi sebe.
Avgusta 1987. godine, Cetinjanin Nikola Kaluđerović, izgubio je sina jedinca. Željko je imao samo 23 godine kada je poginuo tog dana.
Nikola se nije smirio sve dok ga nije osvetio.
Sve se odigralo prije 34 godine, ispred kafića "Čarli" na Cetinju. Prema navodima medija tada potukli su se momci iz familije Šoć sa braćom Grdinić. Željko je pošao da ih razvadi. Stradao je od metka Rada Grdinića. Podlegao je ranama tri dana kasnije u podgoričkoj bolnici.
Nikola Kaluđerović je kasnije svjedočio da nije imao mira jer je znao mu je sin nevin stradao. Kada je iz zatvora izašao Rajko Grdinić zvani Hladni, brat Radov, koji je takođe učestvovao u tuči, Nikola je počeo da ga prati u stopu. Godinu i po dana posle ubistva sina i praćenja Grdinića, 21. januara 1989, Nikola ga je ubio na Svetom Stefanu.
Kada je pucao, puška je zaglavila, uslijedilo je rvanje na smrt i Nikola je uspio da savlada Grdinića i ubije ga. U pucnjavi je ranjen i Dragan Šofranac, koji je bio u društvu sa Grdinićem. Šofranac je posle dvadeset dana dobio sepsu i umro.
"Čekao sam ga svuda. Ma svuda, čovječe. Lutam, tragam, neko mi dojavi. Pa opet isto. Nekoliko puta sam ga sretao u društvu. Jednom je bio sa djevojkom. Pošao sam kod njenog oca i rekao mu da je skloni od njega da se slučajno ne desi da nju ubijem greškom. Poslušao me. Pratio sam krvnika i do Splita. Svuda, svuda. Na kraju, desi se da mlađeg brata ubice, Rajka Grdinića, koji je takođe učestvovao u obračunu u kojem mi je ubijen sin, nađem jedne večeri kod Svetog Stefana, kod kafića 'Orion'", ispričao je jednom prilikom Kaluđerović za Nedeljnik.
Kada ga je vidio tog 21. januara 1989. godine viknuo mu je - 'Ladni, Ladni'!
"U tom trenutku on je potrčao prema prednjem dijelu kola. Opalio sam iz puške i tada najvjerovatnije ranio nedužnog mladića, Šofranca, koji je bio sa Grdinićem. Prišao sam još korak, dva i krenuo ponovo da opalim, ali mi se puška zaglavila. Vratio sam se nekoliko koraka nazad, spuštio pušku na zemlju kako bih iščupao čauru. Grdinić se hitro digao i potrčao na mene. Brzo sam uhvatio pušku u širem prostoru, dok ju je on ščepao u užem. Vukli smo se za nju. Kada smo bili licem u lice, viknuo je - piz*o, gotov si. Nisam žalio svoj život. Vidio sam čistu smrt pred očima, ipak je to bio mladić u snazi od dvadesetpet godina", ispričao je Nikola.
Kako kaže kroz glavu mu je prolazilo hiljade misli, hiljade slika.
"Iznenada sam napravio nagli i jak trzaj nazad-naprijed i puškom ga udario u grudi. Pao je na koljena. Napravio sam još jedan trzaj, otrgnuo pušku i udario ga njom. Jedna ruka mu je bila na asfaltu, drugom se držao za moje pantalone. Potrčao sam pet-šest koraka nazad. Osjećao sam se sigurnije. On se, zatim, podigao i krenuo prema meni. Tada sam opalio. Tada sam ga ubio", ispričao je Nikola i dodao:
"Žalije mi je što ubih tog Šofranca, nevinog, no išta na svijet."
Da se nije osvetio ubio bi sebe, rekao je Kaluđerović.
"Sretnijeg čovjeka u Crnu Goru nije bilo od mene one noći kada sam osvetio sina, ovo ti iskreno govorim. Lakše ćeš proć' bilo gdje nego na Cetinje da ostaneš dužan krv nekome. Ovdje se to vazda računalo kao dug", istakao je Nikola.
Napominje da je njemu rođeni brat ubijen u osveti.
"Ubio je momka na Cetinju, bio je u zatvoru, odležao, i posle 25 godine ga ubiju. Mene su pri puštanju iz zatvora, plašeći se osvete za bratom, pitali - smijemo li te pustiti Nikola. Smijete, rekao sam. Na bratovoj sahrani sam održao govor i poručio Popoviću, ubici svog brata - to što si napravio, na to si imao pravo. Taj dug nikad ne zastarijeva. Slobodno se sudite, nećemo vas teretiti, niti sudski goniti, tako sam im rekao", rekao je Nikola i dodao da je i pored svega lično protiv osvete.
Nakon dvostrukog ubistva i suđenja Nikola Kaluđerović osuđen je na dvadeset godina za dvostruko ubistvo iz bezobzirne osvete. Odležao je nešto manje od devet. Sproveden je u zatvor u Spužu, blizu Podgorice, 1989.
"Imam osjećaj da je u zatvoru bilo više poštovanja nego van njega. Više dostojanstva sam iznio iz zatvora nego što sam unio. Velikih sam stvari doživio u tih osam godina. Čak su me ljudi i precjenjivali", opisuje Nikola, koji je mimo drugih bio poštovan u zatvoru, koliko zbog njegovih godina, toliko i zbog hrabrog držanja.
Poštovali su ga svi - uprava, policajci, zatvorenici. Priznaje da mu je bilo milo zbog toga.
"Moram ti reć' ovako, iako je žalosno - upravnikova riječ je bila mala, kratka i niska u odnosu na moju. U sve ćelije su ubaci - vali onako, ko im naleti, jedino u moju nisu to radili bez konsultacije sa mnom. Nisam ja puštao svakakvu ološ u moju ćeliju. Ne, bogami! Znali su oni to i nisu mi dovodili bilo kakvu fukaru. Kada je na robiju dolazio neko od rođaka i prijatelja policajaca ili upravnika zatvora, a bilo je i toga, uvijek su željeli da ih smjeste kod mene. Zna da će im tu biti dobro i da su tu na sigurnom", rekao je Nikola.
Napominje da mu je najteže bilo nekoliko dana pred godišnjicu sinove smrti kada je išao na njegov grob.
"Ovo ostalo, ostale dane, ja uopšte nisam zvao zatvorom. Ja sam bio kriv, čovječe. Ja sam se pripremao da ubijem. Ja sam sam otišao u zatvor. Kako meni može biti težak zatvor?! Bolje reći - kako se ja smijem požaliti na zatvor?! To od mene ne možete doživjeti nikada", rekao je Nikola..
U jednom razgovoru za Večernje novosti, Kaluđerović se dotakao i svog cimera iz zatvorske ćelije - glumca Žarka Lauševića.
"Eto da je negdje drugo Žarko pitao, što je pitao one kobne julske noći: 'Kakva je ovo galama', ne bi bilo strašnog odjeka. Bilo gdje u Srbiji, Hrvatskoj, Evropi, Americi. Ali ovdje riječ ubija, iako Žarko nije vrijeđao, iako se posle branio. I pucao u odbrani. Moja tragadija je potrajala, Žarkovu je donio trenutak. Meni su iščupali dušu i morao sam da branim mrtvog sina. On nije namirivao dugove, našao se gdje ne treba i đavo se umiješao. On je žalio i žali mrtve, njihove ojađene porodice. Žalim i ja, takođe. Sve ovo vrijeme. Jer smo svi na gubitku", rekao je tada Kaluđerović.