Dragana (26) žrtva je prostitucije u Crnoj Gori od svoje devetnaeste godine, kako kaže, zna u šta je upala i da za sada ne vidi izlaz iz svega.
Kako kaže, dok nje dolaze i mnogi ljudi, neki i više nego poznati široj javnosti, koje, kako navodi, mora da naziva svakojakim imenima tokom odnosa, jer im je to fetiš. Ali je to samo početak.
Na pitanje kako je sve počelo, Dragana kaže da je naivno prihvatila drugaricinu ponudu da radi kao hostesa u jednom od klubova na crnogorskom primorju.
“Tražila sam posao tokom ljetnje sezone. Tadašnja drugarica mi je rekla da u klubu gdje je ona počela da radi, ima još jedno radno mjesto”, kaže Dragana. Dodaje da je u početku radila kao hostesa, dok je jedne večeri menadžer kluba nije zamolio da obiđe nekoliko stranih gostiju, da malo flertuje sa njima, kako bi potrošili nešto više novca.
"Ja ne mogu da tvrdim da je to tačno, ali mislim da mi je nešto sipano u piće te večeri, jer se nakon razgovora sa gostima, sjećam da sam se probudila u krevetu sa čovjekom koji je po godinama mogao da mi bude otac", nastavlja Dragana i dodaje:
"Čitala sam da ljudi koji prežive traumu te vrste mogu da odreaguju tako što nastavljaju da rade i funkcionišu u ambijentu gdje se trauma dogodila. Jedino tako sebi uspjevam da objasnim kako je moguće da sam nastavila da radim tamo cijelo ljeto. Danas radim jer me ucjenjuju, jer imaju moje fotografije, video snimke, samo što danas više nismo u klubu, danas radimo na poziv. Takođe, ne mogu ni da zamislim kako bi okolina reagovala da sazna", ispričala je Dragana.
ZBOG ČEGA NIJE PRIJAVILA?
Kako kaže, pokušavala je nekoliko puta, ali da su ljudi iz tog "posla" toliko umreženi da imaju i kontakte u policiji koji štite glavnog čovjeka koji ih vodi, tako da je odustala od toga. Kaže da je prvog ljeta čak i batine dobila kada je spomenula jednoj djevojci šta se dešava.
Draganina porodica i dalje ne zna čime se bavi, a odlučla je da se odseli i živi sama kako joj roditelji ne bi prolazili kroz pakao jer smatra da će pokušati da unište i njih ako pokuša da prijavi situaciju.
KLIJENTI I POLITIČARI I KRIMINALCI
Kako kaže, klijenti su različitih profila, od stranaca do crnogorskih državljana i državljana zemalja regiona. Upravo su osobe iz javnog života Crne Gore, kako kaže, još jedan razlog zbog kojeg se plaši da prijavi situaciju u kojoj se nalazi.
"To su ozbiljni ljudi, neki od njih i više nego poznati širokoj javnosti. Među klijentima je bilo i ljudi koji su političari, visoki bivši i sadašnji državni i lokalni funkcioneri, kriminalci, pa i strani investitori.
"Što se tiče klijenata, tu ima svega. Od nekakvih stranih investitora, do domaćih političara, kako lokalnih, tako i sa državnog nivoa. Jednom sam prinuđena da boravim nekoliko dana sa jednim kriminalcem u Hrvatskoj, na jahti. Jahti je prišla u jednom momentu i policija, moja nada da ću biti spašena je propala kad sam vidjela da se pozdravljaju međusobno. Više se uopšte ne bojim za svoj život, postalo mi je svejedno", iskrena je Dragana.
Kaže da često dobija samo dio novca ili samo poklone, kao i da ne zna koja je "njena cijena".
"Znam da se za sve nas cijene kreću od 400 do 1.000 eura po satu, zavisi ko je u pitanju. Mi od toga vidimo samo dio. Moja obaveza je da kovertu sa novcem odnesem šefu. Češće dobijamo poklone u vidu garderobe, nakita i slično, nego novac, a i to je zbog posla, da bolje izgledamo, nije za nas", ističe i navodi da je u početku trpjela i fitičko nasilje.
INSITUCIJE NEMAJU ODGOVOR
RSE je uputio pitanja Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, Vrhovnom sudu Crne Gore, Odjeljenju za borbu protiv trgovine ljudima pri Ministarstvu unutrašnjih poslova i Upravi policije. Međutim, nije stigao odgovro ni od jedne institucije.
U poslednjem izvještaju Stejt Departmenta iz juna 2020. godine, navodi se da "Vlada nije izvijestila ni o kakvim istragama, postupcima krivičnog gonjenja ili osuđujućim presudama protiv svojih službenika koji su saučestvovali u izvršenju krivičnih djela iz sfere trgovine ljudima".
U Informaciji Vlade Crne Gore o o ostvarenim rezultatima u borbi protiv trgovine ljudima iz jula 2020 se navodi da su ostvareni značajni rezultati jer je od početka godine tim za identifikaciju žrtava trgovine ljudima realizovao šest slučajeva, ali nijedan od njih navodno nije iz oblasti seksualne eksploatacije.
U Krivičnom zakoniku Crne Gore, članom 444, predviđena je zatvorska kazna u trajanju od jedne do deset godina za one koji počine krivično djelo trgovina ljudima. Oni koji koriste usluge žrtava, mogu da dobiju kaznu od šest mjeseci do pet godina, a čak do 15 ako se radi o maloljetnom licu, dok osoba koja se bavi prostitucijom zakonski ne podliježe krivičnoj odgovornosti.