U Crnoj Gori je na kraju prošle godine bilo nezaposleno oko 47,8 hiljada građana, od kojih 29,2 hiljade ili 61,1 odsto posao traži duže od dvije godine, pokazuju najnoviji podaci Uprave za statistiku.
Prema podacima Monstata, prošle godine je 12,1 hiljada ili 25,3 odsto nezaposlenih tražilo posao kraće od 12 mjeseci, a do dvije godine 6,5 hiljada ili 13,6 odsto. Manje od pola godine na posao je čekalo svega 7,5 hiljada građana, piše Dan.
Zamjenica generalnog sekretara Unije slobodnih sindikata (USSCG), Ivana Mihailović, kazala je da pored visoke stope nezaposlenosti, nesrazmjernog regionalnog razvoja, pa samim tim i unutrašnjih migracija radne snage, tržište rada u Crnoj Gori, godinama unazad, karakteriše i dugoročna nezaposlenost.
Ona je ukazala na podatak Zavoda za zapošljavanje za prošli mjesec, prema kojem čak 28,55 hiljada osoba čeka na posao do jedne godine, dok njih 15,92 hiljade čekaju i preko tri godine.
“Visoka stopa nezaposlenosti, nedovoljna ekonomska aktivnost u pogledu otvaranja novih radnih mjesta kao generatora zapošljavanja, prepoznati problemi vezani za nepotizam i kronizam, neusklađenost potreba tržišta rada i obrazovnog sistema, samo su neki od razloga dugoročne nezaposlenosti kao negativne i zabrinjavajuće pojave na tržištu rada u Crnoj Gori, koja posebno pogađa mlade radnike i radnice”, rekla je Mihailović za Dan.
Prema njenim riječima, godinama unazad postoji nužna potreba da se iznađu mehanizmi koji će olakšati tu tranziciju. Dugoročna nezaposlenost pogađa, kako pojedince, tako i društvo u cjelini jer su svi na gubitku.
“Kod osoba koje dugo čekaju na zaposlenje, posebno kada je riječ o onima koja dugo čekaju na prvo zaposlenje, dolazi do obezvređivanja stečenih znanja i vještina, kontakt sa tržištem rada opada, javlja se obeshrabrenost pa samim tim i opada intenzitet traženja zaposlenja”, ocijenila je Mihailović.
U ovakvoj situaciji, kako je kazala, sasvim normalno se javlja osjećaj nepravde i nejednakih šansi jer nezaposleni gube nadu da će ikada ostvariti jedno od osnovnih prava, kakvo je pravo na rad.
“S druge strane, dugoročna nezaposlenost vodi ka raslojavanju društva, nejednakosti, većih izdavanja za socijalna davanja i davanja po osnovu nezaposlenosti, te ono što je najvažnije društvo u cjelini ostaje uskraćeno zbog nedovoljno iskorišćenog potencijala. Dugoročna nezaposlenost sa kojom je neraskidivo povezan loš socioekonomski standard, jedan je od razloga napuštanja zemlje, posebno onog najproduktivnijeg dijela radno sposobnog stanovništva”, navela je Mihailović.
Prema riječima Nenada Markovića iz Saveza sindikata, problem nezaposlenosti je, nažalost, dugoročan i vezan za neadekvatno školstvo, odnosno obrazovanje.
“Tako da i pored primjedbi, posebno iz realnog sektora, nemamo napretka u saglasju i potrebama društva. Nije shvatljivo da se i danas pozivamo na pozitivna rješenja iz perioda socijalizma, a okrenuti smo tržištu i stvaranju profita na istom. Prekvalifakacije su neophodne i moraju počivati na programima privrede i stvarnim potrebama rada”, rekao je Marković.