Porfirije je dobitnik više priznanja za kulturu dijaloga. U manastiru Kovilj je formirao terapijsku zajednicu za liječenje bolesti zavisnosti, vanredni je profesor na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu. Za sebe kaže da jeste Srbin, ali prije svega hrišćanin.
Novi patrijarh Srpske pravoslavne crkve, mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije, važi za pomiritelja, čovjeka koji sa svakim može da nađe zajednički jezik i koji se zalaže za jedinstvo.
U više navrata je isticao da on jeste Srbin, ali prije svega hrišćanin, i da je to univerzalna vrijednost. Iako možda mlad za novostečenu funkciju, ima tek 60 godina, poznat je i priznat po svom radu.
U manastiru Kovilj je 2005. formirao terapijsku zajednicu koja je priznata kao najuspešniji projekat za liječenje narkomanije, a dobio je više priznanja za doprinos promovisanju kulture dijaloga. Bio je i predsjednik Saveta RRA, a Sabor mu je 2010. povjerio da utemelji svešteničku službu u Vojsci Srbije.
Od Bečeja do Zagreba
Porfirije je rođen 1961. u Bečeju i svetovno ime mu je Prvoslav Perić. Osnovnu školu završio je u Čurugu, a gimnaziju „Jovan Jovanović Zmaj“ u Novom Sadu. Diplomirao je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu 1986, na poslediplomskim studijama u Atini bio je od 1986. do 1990.
Doktorirao je 2004. na Bogoslovskom fakultetu u Atini, a iste godine je postao docent na Katedri za katihetsko i pastirsko bogoslovlje Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Na toj je katedri naslijedio akademika Vladetu Jerotića, s kojim je dugi niz godina na mnogim poljima blisko sarađivao. Kao vanredni profesor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, od 2015, izvodi nastavu na predmetima osnovnih studija Pastirsko bogoslovlje a psihologijom i Teologija Novog zaveta, kao i na drugim predmetima master i doktorskog studijskog nivoa.
Govori grčki, engleski i nemački, a služi se ruskim jezikom. Od jula 2014. je mitropolit zagrebačko-ljubljanski, a prilikom preuzimanja ove dužnosti poručio je da odlazi „s radošću, bez predrasuda i otvorenog srca u odnosu na sve građane Hrvatske i Slovenije“.
U junu 2017. objavio je, u izdanju Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“, knjigu „Zagreb i ja se volimo javno“, zbirku intervjua koje je dao u prvih godinu dana svog boravka u Zagrebu.
- Uvijek ću biti spreman da učestvujem u izgrađivanju mostova između ljudi i naroda, potpuno svestan da ima onih koji će i sa jedne i sa druge obale bacati kamenje na mostograditelje. Ali na to me obavezuje sam Gospod, koji je u sinu svome jedinorodnom premostio jaz između Boga i čovjeka - poručio je Porfirije kada je svojevremeno postavljen za mitropolita.
Priznanja
Laureat je nagrade Bogoslovske akademije Svetog Ignatija u Stokholmu (Švedska) za 2016. Priznanje Udruženja za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj za 2019. godinu dodijeljeno je mitropolitu Porfiriju za mirotvorni doprinos u promovisanju kulture dijaloga i vjerskih sloboda.
Ovako je govorio
Zašto je postao monah...
Monah sam postao jer sam u crkvi tragao za onim što ona zaista nudi i zbog čega jedino postojimo na ovom svijetu, jer Bog nije ni Hrvat, ni Srbin, ni Njemac - on je ljubav, a crkva nije na ovom svijetu da bismo mi bili bolji ljudi ili da bi se bavila socijalnom pravdom - ona postoji jer nema čovjeka koji se ne pita o smislu svojeg postojanja.
Tokom preuzimanja dužnosti mitropolita...
Pozdravljam sve katolike, protestante, sve hrišćane, braću drugih vjeroispovesti, pozdravljam i ateiste i agnostike. Uvijek ću iskreno biti spreman za dijalog sa svim ljudima, a dijalog, praštanje i pomirenje biće načela koja ću nastojati da primenjujem u praksi.