Do otkazivanja rada kočnice, došlo je negde ispred železničke stanice Sušica u podnožju Zlatibora, 15 kilometara od Užica.
Od otvaranja pruge Beograd - Bar, 27 novembra 1975. godine, januar mesec je u nekoliko navrata bio obojen u crno.
Dok su dvije nesreće, 1985. i 2006. bile sa tragičnim ishodom, poslednja je, što zbog reda vožnje, što zbog ljudskog faktora i prisebnosti radnika Željeznica Srbije, prošla bez žrtava i posledica.
Zlatibor 25. januar. 1985. godine
Prva velika tragedija, dogodila se 25. januara 1985. godine, u noćnim časovima, kada je u tunelu "Zlatibor", život izgubilo dvoje maloljetne djece, djevojčica i dječak starih pet godina i još devet starijih osoba, dok je dosta osoba bilo sa ozbiljnim prelomima i traumama.
Do nesreće je došlo zbog odrona,unutar tunela, zbog čega su u akciji spašavanja učestvovali radnici na željeznici, pripadnici JNA, vatrogasci, ali i putnici koji su prošli bez povreda.
Fotoreporter jednog beogradskog lista Miloš Cvetković, bio je među prvima koji su te daleke 1985. godine došli na mjesto nesreće, zajedno sa doktorima iz Užica.
"Kad su javili, odmah su reagovali iz Užičkog zdravstvenog centra, sa kojima sam i došao na lice mjesta. Bilo je puno ljekara, ukazivali su pomoć povrijeđenima na licu mjesta. Nesreća se desila unutar samog tunela broj 90. Koliko se sjećam ljudi su bili u šoku, nisu ni bili svjesni šta se dogodilo", rekao je Cvetković.
Bioče 23. januar 2006. godine
Nešto više od dvije decenije kasnije, 23. januara, 2006. godine, kompozicija sa četiri vagona putničkog elektromotornog voza 6193 na relaciji Bijelo Polje - Podgorica, iskliznula iz šina i survala su se u kanjon Morače na izlazu iz tunela kod Bioča.
Tom prilikom, stradalo su 47 putnika, povrijeđeno je više od 200, od čega je 50 billo u teškom stanju.
Svjedok tragedije Sreten Vuksanović, koji je živio u blizini tragedije, ispričao je tada kako je čuo najprije neku strašnu lomljavu, a onda vidio prizor koji nikada neće zaboraviti: plavi voz se bukvalno raspadao na četiri dijela, ljudi su ispadali i letjeli u smrt, čuli su se krici i plač...
"Nisam imao kredita u mobilnom, pa sam nazvao 988 i kazao šta se desilo, a onda su oni iz pošte zvali mene. Potrčao sam gore strmom stazicom, ka onom kršu i lomu, dimu i kuknjavi, i odmah našao dvoje povrijeđene djece koje sam zbrinuo. Zvao sam komšije, a brzo su stigli i spasioci, policija, vatrogasci, doktori", rekao je on tada u razgovoru za medije.
Za nesreću je okrivljen mašinovođa Slobodan Drobnjak koji je osuđen na šest godina zatvora, a 11 zaposlenih u crnogorskoj "Želježnici" je oslobođeno odgovornosti.
Užice 22. 1. 2021. godine
Treća nezgoda, koja se dogodila 22. januara ove godine, a u kojoj samo pukim sticajem okolnosti nije bilo povrijeđenih, dogodila se na pravcu između Sevojna i Užica.
Naime, samo zahvaljujući redu vožnje, po kome iza podneva ne saobraćaju vozovi na ovoj dionici, ali i prisebnosti jednog željezničara , na ovoj je dionici barske pruge izbjegnuta tragedija.
Dok su njegove kolege iskočile iz vozila teškog desetak tona, on je hrabro ostao unutar drezine pokušavajući da je zaustavi.
Kako se navodi, radnici željeznice su krenuli ovim vozilom iz pravca Požege prema Priboju, zbog intervencije na pruzi. Do otkazivanja rada kočnice, došlo je negdje ispred željezničke stanice Sušica u podnožju Zlatibora, 15 kilometara od Užica.
Agonija je potrajala više od 20 kilometara, brzinom od 40 do 50 kilometara na čas, u dijelu gdje je makimalna brzina 30 kilometar, kada se vozilo napokon zaustavilo.
Tokom prolaska kroz željezničku stanicu "Užice" izbjegnuta je veća tragedija, jer se u tom trenutku, srećom, na sporednom kolosijeku, nalazio putnički voz za Prijepolje.