Mnogima su mjere nadležnih organa u vezi sa sprječavanjem širenja koronavirusa potpuno neučinkovite, nelogične i neprimjenjive, ali kakve god bile ugostitelji su morali da prilagode svoje poslovanje istima.
Tako je broj gostiju za jednim stolom ograničen na 4, ali tako da rastojanje među njima bude 2m, uz obaveznu udaljenost od 2m između stolova, što je u praksi gotovo neizvodljivo, pa je većina ugostitelja ograničila broj gostiju za jednim stolom na 2.
Osim toga ugostitelji su izloženi značajnim troškovima zbog mjere kojom se utvrđuje obaveza postavljanja pleksiglas panela između stolova koji se nalaze unutar objekata, a uz sve to svi zaposleni i gosti moraju nositi maske svo vrijeme tokom boravka u ugostiteljskom objektu, osim prilikom neposrednog konzumiranja pića, nakon čega se maska mora vratiti na lice, dok se kod konzumiranja hrane maska mora vratiti odmah po završetku obroka.
Kako su nam ispričali nezadovoljni ugostitelji, koliko god pomenute mjere bile nelogične i neprimjenjive u praksi, a to su samo neke od obaveznih mjera, najveću zabrinutost kod ugostitelja izaziva neograničena sloboda nadležnih inspekcija prilikom kontrole primjene ovakvih mjera i mogućnost kažnjavanja ugostitelja bez jasno i nedvosmisleno utvrđenog prekršaja. Ovo iz razloga što nadležni inspektor može po sopstvenoj procjeni da tumači da li je gost vratio masku na lice čim je popio gutljaj napitka koji je naručio ili progutao poslednji zalogaj obroka. Prema informacijama dobijenim od pojedinih ugostitelja kazne u ovakvim slučajevima koje iznose i po 2.000€, pišu se svakodnevno kako gostima tako i ugostiteljima.
Kako su nam dalje u razgovoru istakli ugostitelji, da je postupanje nadležnih inspektora najblaže rečeno nerazumno, može se zaključiti iz proste činjenice da ugostitelj nema nikakva ovlašćenja niti mogućnost da natjera gosta da stavi masku istog momenta kad gost popije gutljaj napitka ili proguta poslednji zalogaj obroka, a inspektori najčešće u takvim slučajevima prilikom pisanja kazne savjetuju ugostiteljima da ne poslužuju piće ili hranu gostima koji ne nose masku, zanemarujući činjenicu da gost može masku skinuti nakon što je poslužen, što je kako ističu najčešće i slučaj.
Kako su nam ugostitelji ispričali, očigledno da inspektori očekuju da ugostitelji obilaze goste i zaviruju im u tanjire i opominju ih da vraćaju masku na lice kako ne bi i gosti i ugostitelj “popili” kaznu. Nerijetko se dešava i da gost nakon što je poslužen skine masku i jednostavno odbije da je vrati na lice dok ne završi sa konzumiranjem pića ili hrane, ali inspektori vjerovatno očekuju da ugostitelji upotrebom sile udalje goste iz objekta ili prihvate sudbinu da mogu biti kažnjeni zbog nečega na šta ne mogu uticati.
Ugostitelji su nam na kraju rekli da uz sve poteškoće i trud da prihoduju makar toliko da ne moraju pribjegavati otpuštanju radnika, čini im se očiglednim da nadležne inspekcije rade sve da im “pomognu” i natjeraju ih da stave ključ u bravu.