Iako vakcina protiv korona virusa još nije odobrena, a u fazi ispitivanja je više od deset vakcina u najpoznatijim svjetskim laboratorijama, Crna Gora je slijedeći preporuke Svjetske zdravstvene organizacije uplatila avans od 646.000 eura.
Na taj način je obezbijeđen određen broj doza za najugroženije građane i pripadnike vitalnih službi.
U razgovoru za Pobjedu, epidemiolog dr Senad Begić je kazao da vakcine koje će u prvoj rundi distribucije biti dostupne neće moći da obezbijede kolektivni imunitet, već će samo zaštititi pripadnike vitalnih službi u društvu i najosjetljvije kategorije društva.
“Stoga će akcenat i dalje biti na striktnom pridržavanju preporučenih mjera sadržanih u sloganu: „distanca, ruke, maska“. Ne smije se zaboraviti, sve dok vakcine i/ili učinkoviti ljekovi ne postanu svima dostupni, ne smije se prestati sa sprovođenjem pravovremenih i efikasnih nefarmaceutskih intervencija kako bi se smanjilo opterećenje ove infekcije na cjelokupno društvo, zaštitili najugroženiji dijelovi populacije te na najmanji mogući nivou smanjili svi društveni troškove koji nastaju kao posljedica epidemije”, istakao je Begić.
On je kazao da je program vakcinacije protiv kovid-19 mnogo više od samoga plana distribucije.
“To je multisektorski strateški dokument na nacionalnom niovu koji za cilj ima ne samo identifikovanje ciljnih i prioritetnih grupa već i identifikovanje svih aktivnosti koje je neophodno sprovesti i svih preduslova koje je neophodno ispuniti kako bi se učinkovito sprovela vakcinacija te da bi vakcina bila dostupna najugroženijim grupama stanovništva”, objasnio je on.
Begić: Posebna pažnja pri vakcinaciji biće posvećena ciljnim grupama
Begić je istakao da se u prvom redu radi o mehanizmu za praćenje nacionalne spremnosti za raspodjelu vakcina i vakcinaciju protiv kovida-19. Taj program sadrži mjere i preporuke „kako bi se obezbijedila adekvatna i na dokazima zasnovana podrška donošenju odluka i praćenju spremnosti cjelokupnog sistema za ovu, u ovom trenutnku, rekao bih najbitniju javno zdravstvenu intervenciju“.
On je kazao da je taj mehanizam dio ukupnog regionalnog okvira za praćenje i procjenu speremnosti zdravstvenih sistema za vakcinaciju protiv kovid-19.
“Na nacionalnom nivou ima za cilj da identifikuje područja našeg sistema u kojima je neophodno poboljšanje te da usmjerava korektivne mjere na različitim nivoima kako bi se osigurala učinkovita i koordinirana aktivnost svih elemenata sistema kao i aktivno zastupanje te angažovanje svih zainteresovanih strana”, rekao je Begić.
Cijeli proces pokrenut je na vrijeme i uz nesebičnu podršku regionalne i nacionalne kancelarije SZO, istakao je on.
Ko će primiti vakcinu
Na pitanje Pobjede kako će se organizovati imunizacija i ko će prvi primiti vakcinu, dr Begić je kazao da donošenje takvih odluka nije ni malo lak niti jednostavan proces iz nekoliko razloga.
“Ponajprije zbog globalno ograničenih količina vakcina koje će biti dostupne u prvim isporukama a zatim i zbog niza podatka koji se moraju uzeti u obzir prilikom donošenja odluka ove vrste od kojih se neki odnose kako na same vakcine kandidate tako i na mnoge elemente bolesti koje modernoj nauci nažalost ni poslije godinu dana nijesu u potpunosti jasne”, objasnio je on.
Prema Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti odluka je na Nacionalnom savjetodavnom tijelu za imunizacije.
To tijelo će, prema Begićevim riječima procijeniti sve moguće aspekte sa posebnim fokusom na osnovne ciljeve buduće vakcinacije a to su smanjenje smrtnosti, poboljšanje zdravlja stanovništva, smanjenje ozbiljnih komplikacija i ishoda infekcije te obezbjeđivanje zaštite zdravstvenog kao i sistema socijalne zaštite koji su na najvećem udaru ove epidemije.
“Posebna pažnja biće posvećena, i vrlo je vjerovatno da će se početne preporuke o ciljnim grupama mijenjati kako budu pristizali naučni dokazi i podaci koji se tiču efektivnosti, odnosno njene djelotvornosti u različitim starosnim i rizičnim grupama, aspekata bezbjednosti i primjene kod različitih starosnih i rizičnih grupa, efekta vakcinacije na transmisiju i dinamiku kretanja virusa u zajednici te epidemioloških, mikrobioloških i kliničkih karakteristika kovida-19 “, rekao je on.
Obavezna vakcina?
“Bez ikakve sumnje vakcinacija je medicinska intervencija koja je imala nemjerljiv i ubjedljivo najznačajniji uticaj na razvoj civilizacije i cijelokupnog ljudskog roda od svih izuma i medicinskih procedura i to nikada ne smijemo zaboraviti”, naglasio je dr Begić.
Podsjetio je da nije bilo vakcina danas bi bili suočeni sa mnogo opasnijim i težim zaraznim bolestima nego što je kovid-19.
“Recimo velike boginje (variola tj. variola vera), od kojih je umirala svaka treća zaražena osoba, sa lica Zemlje smo izbrisali upravo i isključivo zahvaljujući vakcinaciji. Tako da uopšte nemam dilemu da li se vakcinisati protiv kovida-a ili ne, već se ovo pitanje kod mene uglavnom svodi na dilemu „da ili da“ – odnosno kada i koga je najbolje vakcinisati”, istakao je on.
Ipak, pojasnio je da nije svaka vakcina indikovana za svaku osobu već se radi o medicinskim preparatima čija primjena je najučinkovitija kada se sprovodi na osnovu naučnih dokaza te u zavisnosti od same bolesti, uzrasta, hroničnih stanja koje dodatno ugrožavaju pacijenta, profesije, načina ponašanja i života osobe koja se vakciniše…
“Međutim, odgovor na pitanje vezano za obaveznost vakcinacije protiv kovid-19 je mnogo više od isključivo medicinskog pitanja. To je djelom pitanje i iz društveno-političke, te filozofske sfere jer mnogi obaveznost poistovjećuju sa prinudnošću te neophodnošću evaluacije da li i u kojoj mjeri organizovana forma udruženog suživota ljudi otjelotvorena u državi, ima pravo da svoje građane obavezuje? Pitanje je u dobroj mjeri i ekonomsko – ima li smisla trošiti sredstva na intervenciju čije efekte i rezultate možemo postići znatno jeftinije i znatno brže nekim drugim metodama koje su ciljane i specifičnije? “, kazao je dr Begić.
On je naglasio da primjera i odgovora za i protiv ima za svaku ovu stavku ali da trenutno treba biti realan i uzeti u obzir ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo, ograničene resurse, izuzetno ograničenu dostupnost vakcine u narednom vremenskom periodu, „te mogući dalji pogubni uticaja ove epidemije kako po zdravlje tako i po ekonomiju i opasnosti začaranog kruga u koji vrlo lako možemo upasti daljim gajenjem sumnji u nauku čime bi mogli ostati i bez zdravlja i bez ekonomije“.
“Jako bitno a možda i ključno pitanje ovdje je – šta vakcinacijom želimo da postignemo? Ako je cilj da svi steknemo imunitet, te da vakcinu primi kompletna populacija – on ne može biti ispunjen bez obaveznosti pri čemu se ne smije zaboraviti ekonomska cijena ovog pristupa. Ali ako nam je cilj da zaštitimo najugroženije, da omogućimo normalno funkcionisanje zdravstva i socijalnih servisa, da sačuvamo najpogođenije ekonomske grane, da smanjimo umiranje, unaprijedimo zdravlje stanovništva i smanjimo stope obolijevanja – sve ovo možemo postići ciljanim programom imunizacija i u kombinaciji sa drugim nefarmakološkim mjerama”, rekao je dr Begić
On je kazao da bi u tom slučaju program imunizacija bio usmjeren na one djelove populacije koji su ili najugroženiji od teških ishoda ili smrti kao i na one koji su u najvećoj opasnosti da budu izloženi virusu na svome radnom mjestu.
“U svakom slučaju bez edukacije i shvatanja značaja vakcina od strane samih građana nijedan od ovih pristupa neće imati uspjeha”, istako je ovaj epidemiolog.
Nedavno istraživanje Unicefa je pokazalo da preko 40 procenata ljudi ne bi primilo vakcinu protiv korona virusa. Na pitanje da li bi taj visok procenat nevakcinisanih smanjio njenu djelotvornost te koja je njena svrha, ukoliko bi skoro polovina populacije bila nevakcinisana, Begić je odgovorio da bi i u tom slučaju ona štitila i vakcinisane i nevakcinisane.
“Ako je obuhvat vakcinacijama u populaciji niži – tada nema smanjenja zaštitnog efekta koji vakcina pruža pojedincu i u tome se razlikuje individualni i populacioni značaj vakcina, odnosno vakcine ako se primjenjuju u odgovarajućem postotku populacije pružaju djelimičnu zaštitu čak i onima koji nijesu vakcinisani a posebno bitno – onima koji nijesu bili kandidati da budu vakcinisani (alergije ili neka zdravstvena stanja npr.) “, pojasnio je on.
“Trenutni podaci ukazuju da korona nije nije novi grip, prije svega zbog znatno većeg letaliteta ali većih stopa obolijevanja i hospitalizacija u odnosu na grip. Da li je kovid-19 nova sezonska endemska respiratorna infekcija tek ostaje da se vidi ali mnogo podataka ide u prilog tome da je ovaj virus došao i rješio da ostane sa nama”, rekao je dr Begić.
Proizvođač Pfizer je kreirao vakcinu i izgleda da je prvi kandidat za njenu proizvodnju. Prema informacijama iz te farmaceutske kompanije, primaće se dvije doze na 28 dana i da se ona mora čuvati na -70 stepeni. Dr Begić kaže da će ta aktivnost predstavljati ogroman i do sada neviđen globalni izazov koja god vakcina bude ispunila uslove za masovnu primjenu.
“Neke vakcine kandidati zbog specifične tehnologije proizvodnje zahtjevaju „ultra hladne“ uslove čuvanja ali samo na tzv. centralnim nivoima sistema, odnosno u velikim skladištima ali ne i u zdravstvenim ustanovama u kojima se apliciraju. Prvi podaci o stabilnosti ukazuju da su te vakcine kandidati stabilni oko 5 dana na uobičajnim temperaturama na kojima se čuvaju vakcine tj. u rasponu između +2 i +8 stepeni celzijusa što znači da bi adekvatnim logističkim lancem njihova distribucija sa centralnog nivoa mogla da se sprovodi i bez potrebe za kupovinom specijalne opreme za čuvanje u domovima zdravlja”, pojasnio je on.
Begić naglašava da za razliku od ljekova koji imaju učinak samo na onu osobu koja ih uzima, pravi efekat neke vakcine zaista zavisi od ukupnog broja vakcinisanih osoba u nekoj populaciji te samim tim što je broj vakcinisanih pojedinaca veći – veći je i efekat koji vakcina ima u zaštiti zdravlja svakog pojedinca.
“Dvije stvari se ovdje ne smiju zaboraviti: efekti drugih nefarmakoloških mjera – distanca, higijena ruku i maske koji doprinose kolektivnoj zaštiti kao ni rezultati pomenutog istraživanja koji ukazuju da postoji statistički značajno bolje prihvatanje vakcinacije među osobama sa hroničnim stanjima i bolestima nego u opštoj populaciji što automatski znači da će oni koji su nam u neku ruku i najbitniji jer su najugroženiji i imati bolju zaštitu i bolji stepen obuhvata vakcinacijom “, rekao je dr Begić.
Veliki broj onih koji se izjašnjavaju protiv vakcina i porast antivakserskog mišljenja u svijetu je rezultat višegodišnjeg razvijanja nepovjerenja u sistem. Tokom epidemije variola vere, vakcina je bila obavezna, i tada nije bilo onih koji su joj se protivili. Što se promijenilo?
“Vrlo jednostavno – vakcine su postale žrtva sopstvenog uspjeha. Sa visokim stepenom vakcinacije pojedine zarazne bolesti su postepeno prestale da se pojavljuju i mi smo kao rod prosto zaboravili na sve patnje, bol i smrti za koje su ove bolesti bile zaslužne. Samim tim zaboravili smo i zašto ih nema te da su za to uglavnom zaslužne vakcine”, rekao je dr Begić.
On smatra da je internet koji je zaslužan za mnoge proboje u sferama nauke, obrazovanja, kulture… takođe je doprinio da se mogu čuti i vrlo lako promovisati mišljenja laika koji sa medicinom nikada nijesu imali dodirnih tačaka, „koji nerijetko iz samo njima znanih razloga aktivno promovišu stavove jako opasne po zdravlje, posebno djece“.
” Tako da je ključno pitanje kako smo dospjeli do trenutka u kojem mišljenje bilo kog pojedinca nosi istu težinu i značaj kao stavovi nauke i struke? Kako su glasovi najedukovanijih među nama, glasovi onih profesionalaca koji su svoje karijere i živote posvetili traganju za naučnom istinom postali ništa više nego „samo još jedno mišljenje“?, zapitao se on.
Vakcina koja je u fazi proizvodnje i ispitivanja je već naručena i planirana je njena primjena na globalnom nivou. Na pitanje Pobjede da li se ona može smatrati bezbjednom, Begić kaže da ni jedan lijek niti farmakološki preparat se a priori ne smatra bezbjednim i velika je zabluda da je to tako.
“Šta više, bezbjednost svih ljekova i vakcina, se prati i nakon odobravanja upotrebe i plasiranja na tržište te se sa praćenjem i procjenom bezbjednosti nikada ne prestaje sve dok su ti ljekovi prisutni i dok se upotrebljavaju. To je i osnovno pravilo nadzora nad bezbjednošću ljekova – tzv. postmarketinško praćenje “, rekao je on.
Dr Begić je objasnio da smisao nadzora leži u velikim brojevima, odnosno u činjenici da jednom kada se lijek počne koristiti, broj osoba koje ga uzimaju višestruko je veći nego broj osoba koji je mogao biti uključen u bilo koju od faza istraživanja te je samim tim i mogućnost da se neko neželjeno dejstvo prepozna veće, a posebno ako je taj neželjeni događaj samo po sebi jako rijedak.
“Proces istraživanja ljekova i vakcina je strogo definisan i postoje jasno propisane faze i čitav niz jako strogih preduslova koje svi kandidati moraju da isupne bez obzira da li se radi o redovnim ili vanrednim okolnostima kao što je ovo trenutno. U svim fazama bezbjednost je na prvom mjestu pa tek onda učinkovitost “, istakao je dr Begić.