Vuk Stefanović Karadžić zabilježio je i seriju narodnih izreka posvećenih ženama.
Ovo su neke od tih izreka, kako ih je zapisao (i opisao) Karadžić:
"Da joj zašiješ usta, na stražnjicu bi progovorila" (kaže se za lajavu ženu)
"Do groba: lele! a od groba: ko će k mene!" (kada sahrani muža)
"Dobro je nekad i (pametnu) ženu poslušati."
"Žena pijanica - gotova bludnica."
"Žena se uzda u plač, a lopov u krivokletstvo."
"Žena će samo onu tajnu sačuvati koju ne zna."
"Ženi, zmiji i mački ne treba vjerovati ni kada su mrtve."
"Ženu, djecu i psa treba biti i hraniti."
"Ženu, pušku i konja može čovjek pokazati, ali u naruč ne davati."
"Kada žena plače pitaj je šta hoće."
"Lajava žena, često puta bijena."
"Lakše je sačuvati zeca na gori nego ženu na domu."
"Ne daj kobile u najam, niti puštaj ženu na sajam."
"Nemoj biti ljuta da ne budeš žuta, već budi dobra da ne budeš modra." (prijeti poneki čovjek svojoj ženi)
"Ni u moru mjere, ni u ženi vjere."
"Opasala se jezikom k’o kuja repom." (kaže se za lajavu ženu)
"Pruža pogan jezika kao krava pos*an rep." (kaže se za neko jezičavo čeljade koje druge grdi i ruži poganim riječima)
"Žene su da zbore, a ljudi da tvore."
"Žena i zmija se u glavu udaraju."