Za vrijeme trajanja mjera karantina govorilo se, između ostalog, o tome kako nam priroda uzvraća udarac - virus je kazna zato što zagađujemo planetu, pa je protekli period bio blagonaklon prema prirodi koja je malo odmorila od nas
Ipak, umjesto da naučimo da budemo blagonakloni prema svojoj životnoj okolini, kako bi nam ona istim uzvratila, nakon svega vraćamo se starim, lošim navikama.
Maske i rukavice koje su za kratko vrijeme postale svakodnevni prizor na ljudima, polako postaju redovna scena i tamo gdje im nije mjesto - na trotoarima, pored puta, na livadama, oko kontejnera...
Iako smo na izmaku epidemije, ne znači da medicinski materijal koji preventivno koristimo nije potencijalno kontaminiran, pa je nepromišljeno bacanje istog vrlo opasno za izbijanje novog talasa zaraze, ako ne korona virusom, onda nekom drugom bolešću.
Pored zdravstvenih razloga, bacanje maski i rukavica tamo gdje otpadu nije mjesto štetno je za prirodu - za razgradnju hirurške maske potrebno je čak i do 450 godina, o gumenim rukavicama da ni ne pričamo...
Da li je zaista neophodno uvoditi rigidne kazne kako bismo naučili da cijenimo sopstvenu životnu sredinu?
Iskustvo pokazuje da drugačije ne umijemo.