Sindikati željezare Toščelik Nikšić upozorili su nadležne institucije, ali i menadžment te fabrike da je krajnje vrijeme da se počnu rješavati brojni problemi u tom kolektivu, od kojih su ključni nedovoljan broj radnika i nepovećavanje zarada.
Predsjednik radničke organizacije željezare, Željko Rabrenović, istakao je da je zbog svega nezadovoljstvo zaposlenih veliko, a za sva dalja dešavanja u fabrici odgovornost će snositi isključivo poslodavac, piše Dan.
„Još jednom pozivamo nadležne da se uključe u rješavanje problema u fabrici dok ne bude kasno. Кrajnje je vrijeme da se nešto učini“ kazao je Rabrenović u ime organizacije.
Nikšićka željezara od 2012. godine, kada je iz stečaja kupila turska firma Toščelik, konstantno pravi gubitke koji se iz godine u godinu povećavaju, dok proizvodnja, kako je kazao Rabrenović, ide normalno, a čelik i dalje teče.
Prema njegovim riječima veći problemi radnika počeli su 2018. godine kada je sprovedena sistematizacija radnih mjesta. Tada je između ostalog za 50 radnika smanjena beneficija sa tri na dva mjeseca, a za 38 potpuno ukinuta.
Sindikat je povodom toga više puta imao razgovore u Ministarstvu ekonomije i Fondu PIO, ali problem nije riješen. Teret krize na tržištu čelika od 1. septembra prošle godine do 1. januara ove godine, radnici željezare su podnijeli smanjenjem zarada za deset odsto.
Izvršni direktor Erkut Alkaja zaboravio je obećanje dato željezarcima da će im povećati zarade od aprila ove godine, a ne odgovara ni na dopise sindikata povodom pitanja povećanja broja zaposlenih.
Opravdanje za neispunjenje zahtjeva sada je pandemija koronavirusa, koju su željezarci takođe podnijeli na svojim leđima jer je fabrika radila punim kapacitetima i to sa minimumom radne snage na najtežim radnim mjestima, poput pogona čeličane, livne i kokilne hale.
„Кoliki je rizik zaraze koronom i koliki je teret za mali broj zaposlenih, to najbolje znaju radnici željezare. I šta smo dobili? Dobili smo preraspodjelu radnog vremena u trajanju od tri mjeseca, počev od 7. aprila, rad od po 12 časova gdje se prekovremeni sati ne plaćaju. Dobili smo od Vlade na sopstvene račune uplatu od po 111 EUR koja nije naša, već poslodavca pa se opravdano pitamo zašto? Poslodavac je u tom vremenu radio više nego ikada, opterećenje radnika je više nego ikad“, ocijenio je Rabrenović.
Sindikat i radnici se pitaju ko je u postojećoj situaciji ugrožen – poslodavac koji je u vrijeme pandemije radio punim kapacitetima i čelik prodavao po povoljnim cijenama – ili zaposleni koji su sav teret proizvodnje iznijeli na svojim plećima, rizikujući svoje i živote članova svojih porodica zbog novog virusa.