Početkom marta ove godine objavljeno je istraživanje o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori koje je pokazalo je da 12 od 89 anketiranih doživjelo ovu vrstu nasilja
Prva studija ovakvog tipa, koju su uradile Sigurna ženska kuća, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić i NVO Prima, ukazuje da je seksualno nasilje problem o kojem se godinama ćuti, a reakcija institucija ne doprinosi previše njegovom rješenju.
ZATVORSKA KAZNA DONIJETA SAMO U SLUČAJU VIDNE POVREDE, ZBOG PREVENTIVNIH MJERA ZA VRIJEME KORONA VIRUSA POVEĆAN BROJ POZIVA
Prema istraživanju nevladinih organizacija, od 12 žena koje su nasilje prijavile, deset je pozvalo policiju, a dvije centar za socijalni rad.
Međutim, mali broj slučajeva imao je sudski epilog.
“Tri žene su samo učestvovale, odnosno svjedočile na sudu, te je jedan nasilnik kažnjen zatvorom, drugi novčanom kaznom od 150 eura, a treći je oslobođen. Kaznu zatvora za krivično djelo silovanje od dvije godine i šest mjeseci dobio je jedino počinilac u slučaju gdje je žena imala vidne fizičke povrede”, navodi se u istraživanju.
Zakon kao prosječnu kaznu za ovo krivično djelo predviđa od dvije do deset godina, a maksimalna je po prvi put u Crnoj Gori izrečena prošle godine majci i njenom nevjenčanom suprugu zbog podvođenja i silovanja dvanaestogodišnjakinje. Međutim, u praksi se često donosi novčana kazna.
Najčešći odgovor koje žene dobijaju od nadležnih institucija ukoliko prijave nasilje je da nadležni ne mogu ništa da urade, ako nije došlo do fizičkog kontakta i ako nema povreda.
To je vjerovatno i jedan od razloga poražavajućih rezultata, do kojih su došle nevladine organizacije, koji pokazuju da oko devedeset odsto žena nikada nije pokušalo da prijavi nasilje.
Ostajanje kod kuće zbog korona virusa za mnoge je bila najmanje bezbjedna mjera, s obzirom na to da je samo u martu bilo 256 poziva Nacionalnoj SOS liniji za žrtve nasilja u porodici, što je čak 27 odsto više u odnosu na isti period prošle godine.
Iz nevladinih organizacija ističu da tokom kriznog perioda razmjere nasilja u četiri zida ne mogu ni da se naslute, a institucije su tokom vanrednih okolnosti uglavnom postupale samo u hitnim slučajevima.
SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE KAO KRIVIČNO DJELO
U Krivičnom zakoniku Crne Gore, seksualno uznemiravanje nije inkriminisano, a iako se doživljava blažim oblikom nasilja, posljedice su gotovo istovjetne.
Dobacivanje, fotografisanje i snimanje bez dovole, pokazivanje genitalija, pipkanje, grljenje, ljubljenje, štipanje, uporno pozivanje na sastanak uprkos jasnom odgovoru da osoba nije zainteresovana - samo su neki od oblika seksualnog uznemiravanja koji, kao i nasilje, izazivaju strah poniženost, uplašenost, povlačenje u sebe.
Sigurna ženska kuća,, SOS telefon Nikšić i nevladina organizacija Prima, uputili su početkom godine radnoj grupi za izmjenu i dopunu Krivičnog zakonika, amandmane za uvođenje novog krivičnog djela seksualno uznemiravanje, i pooštravanje kaznene politike za krivično djelo nedozvoljene polne radnje.
Kako smatraju, postojeće zaprijećene kazne za osnovni oblik krivičnog djela nedozvoljene polne radnje sе mogu smatrati neadekvatnim, posebno imajući u vidu mogućnost novčanog kažnjavanja, čak i kada su žrtve maloljetna lica.
„Država mora da pooštri kaznenu politiku u skladu sa obavezama koje je preuzela na osnovu Konvencije UN o pravima djeteta, Konvencije Savjeta Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja“, navode NVO.
Crna Gora je, kako ističu, dužna da da mogućnost osobama koje dožive seksualno nasilje da progovore o svom iskustvu, a institucijama moć i obavezu da im pruže pomoć i podršku.