Pomoćnik direktora Instituta za javno zdravlje dr Senad Begić kaže da ćemo u borbi protiv Kovida 19 uspjeti onda kada se striktno budemo pridržavali mjera, koje su manje-više u svim državama iste.
„Možemo mi srediti epidemiološku situaciju u jednoj opštini ili državi, potrebno je samo vrijeme, ali džaba nam sve ako žarišta i dalje ima u okruženju ili u Evropi. Ovdje se ne radi o odluci jedne države nego o činjenici da ćemo svi zavisiti od drugih i da je jedinstvo i zajedništvo na globalnom nivou ključna stvar u ovoj pandemiji”, kaže Begić za BBC na srpskom.
On je rekao da su stručnjaci zadovoljni rezultatima koje postižu čija je tajna u činjenici da su vlasti slušale struku, kao i da su rigorozne mjere uvedene i prije nego što se prvi slučaj pojavio.
„Na početku je nama bio cilj da u potpunosti suzbijemo epidemiju, ali pitanje je koliko je to utopistički cilj – treba biti realan i voditi računa o ljudskim i svim drugim resursima. Ne treba težiti nečemu što nije održivo, Crna Gora ima priliku da epidemiju suzbije, da virus ne stigne do osjetljivih, ali mi težimo da epidemijsku krizu razvučemo i da rasteretimo zdravstveni sistem", navodi Begić.
Epidemiolog Begić kaže da je jasno da je crnogorski način borbe sa virusom specifičan.
„Kod pandemija se ne može primijeniti pravilo, ko je vidio jednu pandemiju, vidio je sve, ne postoji jedan model koji se primjenjuje svuda", navodi Begić.
Osim broja stanovnika, on izdvaja i kulturološke i običajne razlike.
„Crnogorci vole da puno slave i puno tuguju, mi smo identifikovali najmanje tri ili četiri sahrane koje su epidemiološki bili ključni događaji za širenje zaraze kada mjere još nisu bile proglašene. Tu je i ogroman stepen jedinstva, na svakom koraku, od odnosa i pridržavanja donijetih mjera, do činjenice da u terenskim istraživanjima imamo veliku podršku i oboljelih i njihovih kontakata", navodi Begić.
Upravo su sahrane i porodična okupljanja glavni načini širenja zaraze u Crnoj Gori, a Begić napominje da je u dva velika klastera, kako se još nazivaju žarišta povezanih zaraženih, okupljeno oko 40 odsto oboljelih u Crnoj Gori.
„Mi i dalje uspijevamo da identifikujemo sve kontakte. Doduše, imamo i nekoliko slučajeva za koje nemamo podatke o izvoru infekcije, ali to je razumljivo na ovom nivou zaražavanja", navodi Begić.
Begić kaže da je problem sa kojim su se crnogorski epidemiolozi susreli na početku epidemije bila društvena osuda zaraženih.
„Svako svakog zna jer društvo nije veliko, ali smo se izborili i sa problemom stigmatizacije nekolicine prvih slučajeva.”
Pandemija, smatra on, nije više stvar samo ljekara.
„Odavno ovo nije problem zdravstvenog sistema nego kompletnog društva. U njegovom rješavanju uspjeće samo ona društva koja se striktno budu pridržavala mjera koje su manje-više svuda iste”, zaključuje Begić.