Aktuelna pandemija virusa korona poslednjih dana donijela je mir žiteljima Mjesne zajednice Vilusi
Stanovnici tog pograničnog mjesta navode da su nakon više od pola godine sada odahnuli od migranata koji su u selima pravili štete, uznemiravali i plašili, posebno ona staračka i samačka domaćinstva kojih je nemali broj u tom kraju.
“Već tri godine stranci vršljaju ovim krajevima, ali ih je mnogo više od prošlog ljeta. Nijesmo imali mira ni danju ni noću. Preko noći provalili su nam u dograđeni dio kuće, supruga je vidjela svijetlo, a onda sam ih ja istjerao. Nije to bio ni malo lijep i prijatan prizor, njih trojica mladih, a ja starac. Nekako izađoše”, ispričao je za Dan mještanin Vilusa Mile Bulajić.
Od pojave virusa korona migranata je znatno manje, a poslednjih nekoliko dana mještani Vilusa kažu nijesu primijetili ni jednog.
Ipak, naglašava Bulajić, ostala je navika koju su zbog njih počeli da praktikuju i sa prvim sumrakom zaključavaju vrata svojih domova.
“Ovdje je pošten narod, živimo kao jedno. Ne pamtim ovakvu situaciju. Žalosno je da moramo živjeti u nekom strahu. Oni nisu naša stvar, već državna, ali smo mi u svakom slučaju žrtve i jednih i drugih”, smatra Bulajić.
Šef mjesne kancelarije u Vilusima Tomislav Bulajić kaže da su migranti provaljivali u napuštene kuće i pomoćne objekte, koje su nerijetko i palili.
“I Viluškom Broćancu nedavno su zapalili željezničke stanove, a pokušali su da provale i u objekat područnog odjeljenja škole u tom zaseoku. Prvo što je nastradalo u njihovoj najezdi je trafika na raskrnici prema Grahovu, a onda su krenuli dalje.U mjesnom centru i okolnim selima skoro da nema kuće gdje nijesu napravili problem. U napuštene su provaljivali i pravili štetu, ali su isto pokušavali i u one u kojima ljudi žive. Jednostavno nije bilo rješenja, imaju papir koji im dozvoljava kretanje po Crnoj Gori”, ističe Tomislav Bulajić.
Bliski susret sa strancima imali su stanovnici Viluške pijace, među kojima su i oni, poput Nenada Kovačevića, koji zbog stoke moraju često da borave vani.
“Poslije svega ovoga ne znam ko bi se mogao ovdje osjećati sigurnim. Jer ma koliko bili hrabri ne bude vam svejedno kada noću kao ja obilazite stoku i sretnete nepoznate ljude”, kaže Kovačević kojem su migranti razbivši prozor provalili u staru kuću.
Kovačević kaže da ima i onih koji ne prave štete, već samo prođu, a neki i zalutaju pa traže pomoć od mještana.
Neki traže vodu i hranu, ali odbijaju meso
Uz put od Vilusa prema zaseoku Viluški Broćanac svega nekoliko je naseljenih kuća, a jedna od njih je porodice Daković. Upravo ta domaćinstva prva su na “udaru” migranata koji se odluče da tom trasom idu prema Bileći.
“Iako ih ima dosta, nama još uvijek ovdje nijesu napravili štetu jer valjda vide da to nije napušteno, da tu živimo, noću je svijetlo upaljeno. Rijetko, neki od njih zakucaju na vrata, nekad po danu, a dešava se i noću, traže vode i da jedu. Uvijek im damo ono što se ima u kući jer nikoga za to sa kućnog praga ne bi odbili. Od hrane jedino neće da prihvate meso”, kaže Vesna Daković.
Nekoliko stotina metara u put, štetu su ipak napravili na više objekata, među njima je i stara štala Dakovića koju su migranti zapalili.