Pitanja i odgovori UNICEF-a o epidemiji koronavirusa

Za najnovije podatke o broju slučajeva i država koje su pogođene, pročitajte najnovije izvještaje Svjetske zdravstvene organizacije.

Šta znamo o novom korona virusu?

Virus COVID-19 novi je virus povezan s istom porodicom virusa kao što su SARS i neke vrste uobičajene prehlade. Kao i drugi korona virusi, prenosi se direktnim kontaktom s respiratornim kapljicama – kapljičnim putem (prilikom kašlja i kijanja) i kontaktom s površinama koje su kontaminirane virusom.

Simptomi mogu biti povišena temperatura, suvi kašalj, umor i poteškoće s disanjem. Neke osobe mogu imati vrlo blage ili nikakve simptome. Većina ljudi (oko 80 posto) oporavlja se bez potrebe za posebnim liječenjem. U težim slučajevima, kod nekih pacijenata, infekcija može da izazove upalu pluća, tešku bolest i smrt. Stariji ljudi i oni koji imaju hronične zdravstvene probleme izloženi su većem riziku od ozbiljnijeg obolijevanja.

Na dan 28. februara 2020, SZO je podigla procjenu rizika od širenja virusa COVID-19 i njegovog uticaja na javno zdravlje na globalnom nivou s „visokog” na „vrlo visoki”, ukazujući na taj način svim državama da je neophodno hitno i agresivno djelovati kako bi se ova bolest spriječila i kako bi se ublažio uticaj na one koji su njome pogođeni.

Ne postoji vakcina niti određeni antivirusni lijek koji bi spriječio ili liječio COVID-2019. Oni koji su pogođeni trebalo bi da dobiju podršku radi ublažavanja simptoma. Osobe s ozbiljnim bolestima bi trebalo hospitalizovati. Većina pacijenata oporavlja se uz kućnu njegu. U toku su ispitivanja potencijalnih vakcina i terapija, a prvi rezultati očekuju se za nekoliko nedjelja.

Kako bista izbjegli rizik od prenošenja virusa, potrebno je da:

često perete ruke uz upotrebu sapuna i vode ili da protrljate ruke dezinfekcionim sredstvom na bazi alkohola;
kada kašljete ili kijate, pokrijete usta i nos rukom savijenom u laktu ili maramicom;
izbjegavajte bliski kontakt sa svima koji kašlju ili imaju druge simptome nalik gripu;
potražite ranu medicinsku pomoć ako imate temperaturu, kašalj i otežano disanje i podijelite istoriju prethodnih putovanja sa svojim ljekarem;
izbjegavajte neposredan nezaštićeni kontakt sa živim životinjama i površinama koje su u dodiru sa životinjama.

Šta znamo o infekciji djece i trudnica?

Do danas nije bilo sistematskog izvještavanja o podacima o infekciji virusom COVID-19 djece i trudnica, a još uvijek otkrivamo kako ovaj novi virus posebno utiče na njih.

Trenutno ne postoje dokazi koji ukazuju na to da su djeca osjetljivija na infekciju COVID-19 u poređenju s opštom populacijom. U izvještaju zajedničke misije u organizaciji SZO i Kine (16–24. februara 2020) zaključuje se da djeca mlađa od 18 godina čine 2,4 posto svih prijavljenih slučajeva, pri čemu je većina identifikovana traganjem za kontaktima, i to u domaćinstvima. Takođe je prijavljeno da se bolest kod djece činila relativno blagom, pri čemu je veoma mali dio onih mlađih od 19 godina kod kojih je prijavljeno teško (2,5 posto) ili kritično obolijevanje (0,2 posto).

Poznato je da je do sada preminulo jedno dijete i da nije bilo smrtnih slučajeva među trudnicama.

Iako razlog za ovako niske brojke može biti manja podložnost djece ovoj infekciji, isto tako razlog može biti neadekvatno prijavljivanje. Iz tog razloga, pažljivo praćenje ostaje od ključne važnosti, dok zdravstveni radnici moraju održavati visok stepen kliničke sumnje kako bi nastavili da testiraju potencijalni COVID-19 kod djece i trudnica.

Sistematsko izvještavanje nužno je za otkrivanje i praćenje kliničkih karakteristika bolesti u ovim grupama. SZO pokreće zajedničku platformu za olakšavanje standardizovanog/usklađenog prikupljanja kliničkih podataka iz svih zemalja, kako bi se na taj način mogle slati informacije globalnim javno-zdravstvenim intervencijama koje se odnose na COVID-19.

Da li je sigurno da majka doji ako je zaražena ili sumnja da je zaražena?

Potrebno je da majke iz pogođenih i rizičnih područja, a kod kojih se jave simptomi povišene temperature, kašlja ili otežanog disanja, što prije potraže medicinsku njegu i slijede uputstva ljekara.

S obzirom na prednosti dojenja i beznačajnu ulogu majčinog mlijeka u prenošenju drugih respiratornih virusa, majka bi mogla da nastavi dojenje.

Međutim, potrebno je preduzeti mjere predostrožnosti jer postoji rizik od prenošenja s majke na novorođenče putem respiratornih kapljica i direktnog kontakta, kao i indirektnim kontaktom s kontaminiranim površinama. Ove mjere predostrožnosti uključuju nošenje maske tokom hranjenja djeteta, pranje ruku prije i nakon hranjenja, te čišćenje/dezinfekciju kontaminiranih površina. Ako je majka previše bolesna, trebalo bi je ohrabriti da izmlaza mlijeko i daje ga djetetu čistom šoljicom i/ili kašičicom – i sve to uz iste pomenute metode prevencije infekcije.

Mogu li trudnice da prenesu korona virus na nerođenu djecu?

U ovom trenutku nema dovoljno dokaza kako bi se utvrdilo da li se virus prenosi s majke na bebu tokom trudnoće i porođaja, niti kakav potencijalni uticaj ovo može imati na bebu. Sve trudnice treba savjetovati da poštuju odgovarajuće mjere predostrožnosti kako bi se zaštitile od izloženosti virusu, zatim da pomno prate sopstvene simptome u vezi sa COVID-19 i da tokom cijele trudnoće traže savjet od najbliže zdravstvene ustanove.

Kako još COVID-19 utiče na djecu?

Sekundarni efekti mjera za suzbijanje COVID-19 utiču na veliki broj djece širom svijeta.

Oni podrazumijevaju poremećaje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, jer su zdravstvene ustanove opterećene velikim brojem pacijenata koji žele da se testiraju na COVID-19 ili zato što se pacijenti plaše da potraže njegu u bolnicama koje su određene za COVID zbog straha od infekcije. Dugotrajno zatvaranje škola sada utiče na stotine miliona djece širom svijeta. Djeca pate i zbog odvojenosti od bolesnih roditelja/staratelja, zbog manjih prihoda domaćinstva jer roditelji ne mogu da idu na posao, kao i od psihičkog stresa zbog straha da će biti zaraženi ili prisiljeni da ostanu u svojim domovima nedjeljama.

Takođe, djeca mogu biti izložena štetnoj i opasnoj društvenoj stigmi i diskriminaciji usmjerenoj na određenu populaciju – naročito kinesku i istočnoazijsku – uključujući i zaražene osobe, članove njihovih porodica, zdravstvene radnike i druge zaposlene koji rade na terenu.

Stresori koji su specifični za epidemiju COVID-19 uključuju: (a) rizik od zaraze i infekcije, posebno ako način prenošenja COVID-19 nije 100 posto jasan; (b) uobičajeni simptomi drugih zdravstvenih problema (npr. povišena temperatura) mogu se pogrešno smatrati onima koji su u vezi sa COVID-19 i dovesti do straha od zaraze; (c) roditelji i staratelji mogu osjećati zabrinutost zbog toga što će njihova djeca biti sama kod kuće (zbog zatvaranja škola), bez odgovarajuće njege i podrške; (d) rizik od pogoršanja tjelesnog i mentalnog zdravlja ranjivih pojedinaca, na primjer djece, starijih odraslih osoba i osoba s invaliditetom ukoliko su oni koji vode brigu o njima smješteni u karantin, posebno ako drugi vidovi njege i podrške nisu uspostavljeni.

Adekvatno reagovanje na COVID-19 evidentno nalaže mnogo više od kontrolisanja epidemije. Mjere za suzbijanje virusa trebalo bi da budu proporcionalne riziku, te je potrebno uzeti u obzir njegove potencijalne posljedice na svakodnevni život i rad ljudi.

UNICEF radi na boljem razumijevanju i ublažavanju najštetnijih uticaja na djecu i porodice. Ovo podrazumijeva davanje smjernica i savjeta vladama, nastavnicima i upravama škole, kao i roditeljima, o tome kako da najbolje zaštite sebe i porodicu, istovremeno vodeći što je moguće normalniji život.

Mogu li se ljudi koji su se oporavili od COVID-19 ponovo inficirati?

Ovo pitanje se još uvijek istražuje.

Koje su smjernice UNICEF-a u vezi s nastavkom rada škola?

Odluke o zatvaranju škola i drugih javnih institucija, kao odgovor na krizu javnog zdravlja, uglavnom donose vlada i nadležni zdravstveni organi. Takve odluke uvijek treba donositi na osnovi naučnih dokaza i postojanja lokalnog rizika od infekcije.

Kao što smo mogli vidjeti tokom prethodnih kriza javnog zdravlja, zatvaranje škola može imati štetne posljedice po dobrobit i učenje djece – posebno djece iz ranjivih zajednica. U slučaju da dođe do zatvaranja škola, trebalo bi se postarati da postoje čvrsti planovi za osiguranje kontinuiteta procesa učenja, uključujući mogućnosti učenja na daljinu i pristup osnovnim uslugama za svu djecu. Ovi planovi, takođe, treba da obuhvate i korake koje je potrebno preduzeti za kasnije sigurno otvaranje škola.

Tamo gdje škole ostaju otvorene neophodno je poštovati sigurne operativne smjernice kako bi se osiguralo da djeca i njihove porodice ostanu zaštićene i informisane. Škola može da se koristi kao važan mehanizam putem koga se djeci mogu dati važne informacije o tome kako da zaštite sebe i svoje porodice.

Da li zatvaranje škola zaista sprečava prenošenje virusa?

Ne znamo dovoljno o virusu koji uzrokuje COVID-19 niti o naučnim dokazima o efektu zatvaranja škola na smanjenje prenošenja gripa. Potrebna su dodatna istraživanja koja se tiču ove oblasti. SZO je utvrdila da je „efekat reaktivnog zatvaranja škole na smanjenje prenosa gripa varirao, ali da je, uopšteno govoreći, ograničen”, dok su koordinisana, proaktivna zatvaranja tokom teške epidemije ili pandemije imala umjeren uticaj na prenošenje virusa. Zatvaranje škola štetno utiče na djecu, posebno onu iz najranjivijih grupa, te se iz tog razloga mora pažljivo razmotriti.

Šta škole mogu da urade kako bi se spriječilo prenošenje virusa i kako bi se sačuvala djeca?

UNICEF je razvio smjernice pod nazivom Ključne poruke i aktivnosti za prevenciju i kontrolu COVID-19 u školama, zajedno sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i Međunarodnom federacijom Crvenog krsta, koje nude odgovore na pitanja od važnosti za kritične situacije i praktične ček-liste za podršku sigurnom radu škole. Ove smjernice sadrže specifične informacije za tri ciljne grupe: 1) uprave škola, nastavnike i nenastavni kadar, 2) roditelje/staratelje i članove zajednice i 3) učenike i djecu. Tokom krize prouzrokovane ebolom, ulaganje u sigurno funkcionisanje škole pomoglo je da u školama ne bude nijednog slučaja prenosa virusa.

Kako roditelj ili staratelj može da podrži dijete da uči kod kuće ako su škole zatvorene?

Potrebno je da roditelji i staratelji budu spremni da podrže svoju djecu da nastave s učenjem kod kuće ‒ putem čitanja, učenja kroz igru, zajedničkim radom na zadacima koji su dobijeni u školi i putem podrške pri korišćenju onlajn platformi za učenje tamo gdje su iste dostupne, kao i putem obrazovnih radio i TV programa.

Šta bi roditelji i staratelji trebalo da znaju o onlajn ili učenju na daljinu?

UNICEF podržava onlajn i učenje na daljinu u koordinaciji s nacionalnim vladama i drugim lokalnim partnerima. Važno je:

Aktivno se uključiti u školovanje djece. Koristite tehnologiju kao jedan od elemenata iskustva učenja koji uključuje interakciju s ljudima, prepoznajući da ta tehnologija sama po sebi ne može zamijeniti prisustvo i usmjeravanje nastavnika i roditelja. Ovo se posebno odnosi na mlađu djecu.
Zaštititi podatke o djeci. Roditelji i staratelji moraju da provjere digitalne resurse kojima djeca pristupaju i izbjegavaju one koji se ne čine sigurnim ili one koji zahtijevaju detaljne lične podatke. Pitanja o identitetu djeteta, lokaciji, etničkoj ili vjerskoj pripadnosti ne bi trebalo da budu potrebna za pristup izvorima učenja.

Šta vlade i privatni sektor mogu učiniti kako bi podržali onlajn ili digitalno učenje u slučaju zatvaranja škola?

Vlada bi trebalo da obavijesti javnost o raspoloživim i ovlašćenim digitalnim resursima i platformama. Roditelji, staratelji i učenici trebalo bi da znaju, na primjer, da će se nastava ili ispiti održavati putem određene digitalne platforme. Trebalo bi uzeti u obzir i učenike koji nemaju pristup tehnologiji ili internetu.

Privatni sektor bi trebalo da omogući fleksibilnost roditeljima i starateljima, uključujući i omogućavanje rada na daljinu. Svi su odgovorni za brigu i obrazovanje djece tokom zatvaranja škole, posebno najugroženije djece i djece sa smetnjama u razvoju. Čak i uz pomoć tehnologije, usmjeravanje i interakcija od strane odraslih poboljšava iskustvo učenja djece koja koriste onlajn resurse.

Šta UNICEF radi kako bi odgovorio na aktivnosti vezane za obrazovanje?

UNICEF podržava vlade u ključnim aktivnostima u vezi sa spremnošću i reakcijom na epidemiju COVID-19. To uključuje i aktivnosti koje doprinose tome da se u školama preduzimaju potrebne radnje u pogledu spremnosti da školska djeca i nastavnici imaju najnovije informacije, da škole djeluju sigurno, a tamo gdje su škole zatvorene, da se učenje nastavlja.

Na primjer, u Kini, kao vid dopune programu elektronskog učenja Ministarstva prosvjete, UNICEF je počeo svake nedjelje da objavljuje poruke i savjete za roditelje, u cilju podrške psiho-socijalnim potrebama djece, kroz posebnu stranicu za socijalno i emocionalno učenje (SEL) na servisima WeChat i Weibo predstavništva ove organizacije u Kini. Prva objava, postavljena 14. februara, na WeChat i Weibo do sada je imala 130.500 pregleda. Na dan 17. februara 2020, UNICEF je na platformi Weibo pokrenuo i diskusiju o tome kako se učenici osjećaju u pogledu onlajn učenja koristeći haštagove #SEL i #recordyourmood, dostigavši 99.000 čitanja u toku jednog dana. Diskusija se upotpunjava aktivnostima i savjetima za psiho-socijalno blagostanje učenika, pod istim haštagovima.

Šta UNICEF misli o mjerama ograničavanja putovanja i karantinima?

Odluke o zatvaranju škola i drugih javnih institucija, kao odgovor na krizu javnog zdravlja, uglavnom donose vlada i nadležni zdravstveni organi. Takve odluke uvijek treba donositi na osnovi naučnih dokaza i postojanja lokalnog rizika od infekcije. Od presudnog je značaja da uticaj koji takve odluke imaju na pristup djece osnovnim uslugama bude najmanji mogući.

Šta UNICEF radi na suzbijanju širenja virusa širom svijeta?

UNICEF podržava vlade u ključnim aktivnostima u vezi sa spremnošću i reakcijom na epidemiju COVID-19. To uključuje i aktivnosti koje doprinose tome da se u školama preduzimaju potrebne radnje u pogledu spremnosti da školska djeca i nastavnici imaju najnovije informacije, da škole djeluju sigurno, a tamo gdje su škole zatvorene, da se učenje nastavlja.

Na primjer, u Kini, kao vid dopune programu elektronskog učenja Ministarstva prosvjete, UNICEF je počeo svake nedjelje da objavljuje poruke i savjete za roditelje, u cilju podrške psiho-socijalnim potrebama djece, kroz posebnu stranicu za socijalno i emocionalno učenje (SEL) na servisima WeChat i Weibo predstavništva ove organizacije u Kini. Prva objava, postavljena 14. februara, na WeChat i Weibo do sada je imala 130.500 pregleda. Na dan 17. februara 2020, UNICEF je na platformi Weibo pokrenuo i diskusiju o tome kako se učenici osjećaju u pogledu onlajn učenja koristeći haštagove #SEL i #recordyourmood, dostigavši 99.000 čitanja u toku jednog dana. Diskusija se upotpunjava aktivnostima i savjetima za psiho-socijalno blagostanje učenika, pod istim haštagovima.

Koliko je UNICEF-u potrebno novca za odgovor?

Na dan 17. februara, UNICEF je uputio hitan apel za preliminarnih 42,3 miliona dolara, kako bi unaprijedio svoj odgovor i podržao globalne napore na suzbijanju i ublažavanju epidemije. Ovim sredstvim će se podržati rad UNICEF-a na smanjenju prenošenja virusa, uključujući jačanje komunikacije u vezi s rizikom i borbu protiv dezinformacija, tako da djeca, trudnice i njihove porodice znaju kako da spriječe infekciju virusom COVID-19 i gdje da zatraže pomoć.

Države trenutno ažuriraju svoje planove za spremnost i odgovor, što će se odraziti na revidirani apel za finansiranje.

Kakav je uticaj epidemije na proizvode potrebne za reagovanje u vanrednim situacijama?

Došlo je do nezapamćenog porasta potražnje lične zaštitne opreme iz Kine i drugih zemalja, koje žele da osiguraju prevenciju i kontrolu infekcije, ali i njenu dostupnost. Rast potražnje vrši pritisak na globalne proizvođačke proizvodne kapacitete i dostupnost proizvoda koji su u ponudi, što se podudara s ozbiljnim smanjenjem proizvodnje u Kini. Tržišta se sada suočavaju s ozbiljnim poremećajima, dok se istovremeno osjeća povećanje pritiska na politiku cijena.

Trenutna ograničena tržišna situacija neizbježno utiče i na dostupnost nekih usluga prevencije i kontrole infekcije i dostupnost lične zaštitne opreme koju obezbjeđuje UNICEF, kao i dostupnost drugih ljekova i zaliha. Iako UNICEF preduzima sve napore za širenje i diverzifikaciju svoje baze snabdijevanja, kao i za pronalaženje alternativnih izvora proizvoda sigurnog kvaliteta, podstičući proizvođače da povećaju proizvodne kapacitete, u ovako kratkom roku UNICEF ne može ispuniti sve zahtjeve koje brojni međunarodni izvori upućuju ovoj organizaciji. Tamo gdje je to izvodljivo, UNICEF savjetuje države da nabave što veći broj zaliha na lokalnom ili regionalnom nivou, dok se nastavljaju napori da se osiguraju dodatne zalihe u inostranstvu i odrede prioriteti za njihovu raspodjelu.

UNICEF je dio mreže lanca snabdijevanja tokom pandemije kojim rukovodi SZO, a koji takođe uključuje članove iz privatnog sektora. SZO je pozvao mrežu da koordinira aktivnosti planiranja potražnje i reagovanja na istu.