Pravoslavna crkva i vjernici danas obilježavaju prvo i drugo obretenje glave Jovana Krstitelja.
Jovan Krstitelj, koji je najavio Isusov dolazak, bio je posječen po želji i nagovoru Irodove žene Irodijade.
Kada mu je odsječena glava, Irodijada je naredila da se tijelo sahrani odvojeno od glave, jer se bojala da prorok nekako ne vaskrsne.
Ona je uzela glavu Jovana Krstitelja i zakopala je duboko u zemlju.
Njena dvorkinja bila je Jovana, žena Huze, Irodovog dvorjanina. Jovana je bila dobra žena i nije mogla da trpi da glava božijeg čovjeka ostane na beščasnom mjestu, pa ju je tajno iskopala, odnijela u Jerusalim i sahranila na Jeleonskoj gori.
Car Irod nije to znao, a kada je čuo da Isus čini velika čuda, uplašio se i rekao za Hrista: "To je Jovan koga sam ja posjekao, on je ustao iz mrtvih" (Mk 6, 16).
Posle izvjesnog vremena neki znamenit vlastelin koji je povjerovao u Hrista, napustio je svoj položaj, svjetsku sujetu i zamonašio se, i kao monah Inokentije nastanio se na Jeleonskoj gori, baš na mjestu gdje je zakopana glava Jovana Krstitelja.
Počeo je da sebi zida keliju i kopao je duboko, kada je nišao na zemljani sud u kojem je bila glava, za koju mu se ukazalo da je Krstiteljeva.
On je poljubio glavu i zakopao je na tom istom mjestu.
Po Božijem promislu, čudotvorna glava kasnije je išla od ruke do ruke, ponirala u mrak zaborava i opet objavljivana, dok najzad nije u vrijeme carice Teodore, majke Mihailove i žene Teofilove, i u vrijeme patrijarha Ignjatija, prenijeta u Carigrad.
Za glavu Jovana Krstitelja vezuju se mnoga čuda iscjeljenja. Važno je istaći da, dok bi živ, "Jovan ne učini nijedno znamenje" (Jn 10, 41) ali je njegovim moštima data blagodatna čudotvorna moć.
Kod pravoslavaca je običaj da se danas posjete groblja i tako oda počast svojim najbližim.